Hrvatski rukomet izgubio je jednog od svojih stupova. Edo Domazet je bio jedan od osnivača rukometa u Rijeci, Hrvatskom primorju i Gorskom kotaru, uvijek spreman da svojim savjetima i ogromnim znanjem pomogne klubovima koji su se ranih šesdesetih godina osnivali u regiji.
Izuzetan rukometni sudac, možda i najbolji u nekadašnjoj Prvoj ligi. Sa Vladom Dvornikom i u suradnji sa HRS organizirao je prve seminare za rukometne suce prenoseći im znanja usvojena na Fiskulturnoj školi u Zagrebu.
Nakon Zagreba, Rijeka je dobila Zbor sudaca, koji su u prvom sazivu činili: Kruno Brguljan, Boris i Igor Koprivnikar, Vladimir Dvornik, Božo Štromar, Pero Ogurlić, Miljenko Tudor, Vladimnir Golob i Aleksandar Dimitrovski.
Isto tako zaslužan je za edukaciju prvih trenera organizirajući seminare na koje su u Rijeku dolazili Iris Dolenc, Krešo Pavlin i Romeo Frntić.
Nažalost, sve je manji broj ljudi u Rijeci, koji su imali čast da im je Edo sudio utakmicu. Ostat će upamćen kao blag i vrlo objektivan sudac za kojega su se otimali klubovi da im odsudi neku od utakmica, finale kupa Kotara Rijeke, ili tradicionalne derbi susreta u kojima su se sastajali RK Exportdrvo, BK Rijeka, RK Kvarner, RK Partizan...
Nije mu bilo strano da određenu sludačku odluku donesenu tijekom utakmice obrazloži, elaborira odmah na terenu. Igrač je bio zadovoljan odgovorom, utakmica je krenula željenim pravcem i završila bez repova.
Već 1965. godine postao je međunarodni sudac, kasnije nadzornik i kontrolor suđenja na velikim sportskim priredbama. Iste godine savezni suci su postali Krsto Bojadžijevski (Opatija), Igor Koprivnikar, Miljenko Tudor i Zdravko Toth.
Edo je sudio na MI u Tunisu 1971. godine, a iste godine i na Svjetskom kupu u Švedskoj. Ostat će upamćen po edukaciji brojnih naših rukometnih sudaca. Održavao je brojne međunarodne seminare i simpozije za međunarodne suce, a posebno će ostati upamćen po organizaciji jednog takvog seminara 1971. godine u Opatiji.
U razdoblju od 1976. pa sve do 1992. godine bio je tehnički savjetnik pri Talijanskom olimpijskom odboru, gdje je imao zadatak da ustroji rukomet u svim bitnim segmentima. Muška rukometna reprezentacija Italije sa Domazetom je osvojila na MIS 1979 u Splitu srebrnu, a ženska brončanu medalju.
Bio je organizator Svjetskog juniorskog prvenstva (1983) i kvalifikacija za OI rukometaša 1986. U Rimu je učinio mnogo na uzdizanju sudačkih kadrova, pa je organizirao seminare za kontrolore IHF u Rimu i ispite za međunarodne suce u Teramu.
Niz godina bio je predsjednik Zbora rukometnih sudaca RS Rijeke, te u više mandata delegat za Istru, Hrvatsko primorje i Gorski kotar u izvršnom odboru HRS-a.
Prijatelji Orijenta pamte Eda ga kao brata sjajnog napadača sa Krimeje sa početka šesdesetih godina, Vladimira Domazeta, a djelatnici Novog lista kao novinara i voditelja marketinga.
