Matjaž Kek svjestan je odgovornosti, ali nema namjeru podnijeti neopozivu ostavku!
Damir Mišković ne želi smjeniti pouzdanog suradnika, prije pet mjeseci zajedno su promijenili povijest riječkog i hrvatskog nogometa.
Ima Mišković puno zajedničkih planova, Kek je važan poslovni partner u kontekstu skorašnjeg preustroja kluba.
U okorjelom nogometnom profesionalizmu opasno je podlegnuti emocijama, pozitivnim ili negativnim. Svaka čast navijačima Rijeke, njima je samo nebo iznad Kvarnera granica.
Mišković i Kek prešli su granicu tolerancije u racionalnim procjenama, momčad se naočigled raspada u procesu koji traje mjesecima.
Kao u uvijek, kolatelarne žrtve su igrači koji su na početku sezone na terenu izgledali dostojni trofeja prvaka.
U utakmici protiv Austrije svi igrači Rijeke izgledali su dostojni jedino trofeja za fair-play.
Posljedice krize lako se mogu izračunati, cijene najboljih igrača pale su na najnižu razinu.
Primjerice, Dario Župarić prije pet mjeseci slovio je stoperom koji će uskoro odjenuti dres reprezentacije. U zadnjim utakmicama igra kao da mu smeta dres Rijeke.
U jeku krize najveća odgovornost je na Keku, trofejni trener Rijeke svima bi olakšao posao kada bi bespogovorno podnio ostavku.
Ne mora zbog toga otići iz kluba, naprotiv.
U najavljenom preustroju kluba Kek bi Miškoviću možda bio bolji suradnik na mjestu menadžera nego trenera. O tome su već obojica razmišljali prije nego što su postali prvaci.
Ako Kek ostane trener, izbora nema.
U tom slučaju cijela momčad prvaka mora što prije otići praktično badava.
Toliko trenutačno vrijedi najbolja hrvatska momčad prošle sezone!