Damir Mišković u razgovoru za Index nabrojio je četiri izvora financiranja na kojima Opatija inicijativa želi uvesti temeljitu promjenu u sustavu financiranja klubova iz pet loptačkih sportova koji obuhvaćaju oko 230.000 sportaša.
- Prva točka, odnosno izvor sredstava su TV prava. Treba kroz regulatorne agencije omogućiti da komercijalne televizije ispoštuju obvezu prema domaćem sportskom programu. HRT je dužan poštovati svoje obveze prema domaćem sportskom programu, no HRT gubi utrku s komercijalnim televizijama na tržištu i zaziva zaštitu kroz institucije, odnosno popust na događaje od nacionalnog interesa. Ključ je u dogovoru s kabelskim operaterom, koji bi sportski paket i utakmice hrvatskih klubova iz programa prodavao korisniku za cijenu od tri eura. HRT bi emitirao sadržaj na nacionalnoj televiziji koja je dostupna svima. Prema projekciji, na milijun i pol pretplatnika, kabelski operater dobio bi 750 tisuća eura mjesečno.
Druga točka su kladionice. Planirano je povećanje manipulativnih troškova na klađenje s pet posto na deset posto. Hrvati na klađenje godišnje troše šest milijardi kuna, a s povećanjem MT-a u bazen se slijeva 300 milijuna kuna godišnje. Još 105 milijuna kuna slijeva se od oporezivanja krajnjeg dobitka za dodatnih 2,5 posto. Ukupno je to 405 milijuna kuna godišnje za hrvatski sport.
Treća točka su turističke i boravišne pristojbe. Postotak povećanja uplaćivao bi se u bazen te dijelio prema solidarnom modelu, u kojem bi klubovi u turistički manje razvijenim dijelovima Hrvatske dobivali sredstva za rad i sportsko nadmetanje. Ako bismo povećali pristojbu za samo jedan euro, dobili bismo 100 milijuna eura na sto milijuna noćenja. Ne znam zašto takav model već nemamo za spas naših bolnica ili nekih drugih krucijalnih problema. Bazen bismo punili i uvođenjem city taxa od 2,5 eura na svaki račun u vrijeme turističke sezone. Planiramo solidaran model u kojem bi klubovi u turistički manje razvijenim dijelovima Hrvatske dobili sredstva za rad i sportsko nadmetanje
Četvrta točka su nacionalne i privatne tvrtke. Ako investiraju u namjenski bazen dobivaju nove porezne olakšice. Zauzvrat dobiju reklamiranje i promociju tvrtki na utakmicama. Planirane su izmjene Zakona o porezu na dobit, na način da se troškovi reklamiranja na sportskim utakmicama ne obračunavaju u dvostrukom iznosu nastalih troškova. Imamo i model u kojem tvrtke određeni postotak prihoda mogu usmjeriti u financiranje vrhunskog momčadskog sporta te im se to ulaganje priznaje kao porezna olakšica, kaže Mišković.
Jasno da promjene u poreznom sustavu može uvesti samo država, Miškovićev najjači politički argument je da građani neće plaćati veći porez:
- Ne smatram da građani trebaju financirati vrhunski sport. Svaka država ulaže u sport, pa tako i Hrvatska. Pitanje je gdje ide taj novac. S našom inicijativom s grbače bismo državi skinuli dio tereta koji pritišće Hrvatski olimpijski odbor, a koji bi više mogao ulagati u individualne i neloptačke sportove. Novac bi se u slijevao od reklama, marketinga, TV prava, kladionica i poreznih olakšica za firme koje ulažu u sport, a to je novac koji sportu pripada, to nije oduzeto građanima. Izračunao sam da samo na članarine, u pet loptačkih sportova, građani godišnje potroše deset milijuna eura, bez opreme i putovanja za svoju djecu. Naša inicijativa bi takve troškove eliminirala. Ako bismo sustavno trošili novac za sport u Hrvatskoj, budite sigurni trošili bismo manje novca poreznih obveznika nego što je trenutno slučaj, smatra Mišković.
