Rijeka je neodlučenim rezultatom u golijadi (3:3) protiv Istre 1961 završila ciklus od pet domaćih utakmica u HNL-u.
U utakmicama protiv momčadi iz donjega doma među kojima počasno mjesto zauzima Hajduk, ostvarila je tri pobjede i dva neodlučena rezultata.
U šestom kolu Rijeka igra protiv Dinama u Maksimiru, počinje serija zahtjevnih utakmica u HNL-u.
U zadnjim trima utakmicam na Rujevici (Hajduk 1:1, Rudeš 2:1, Istra 1961 3:3) osjećale su se posljedice ispadanja iz Europske lige.
Nogometa sociologija je fenomen koji ima jasna pravila ponašanja u svim klubovima na svijetu, već nakon poraza od Sarpsborga (0:1) u uzvratnoj utakmici 3. pretkola Europske lige nešto je odmah trebalo mijenjati.
Igrače ili trenera!
Budući da se ništa nije promijenilo, rezultat utakmice protiv Rudeša (2:1) sakrio je evidentne slabosti, a utakmica protiv Istre 1961 (3:3) otkrila je nove slabosti.
Momčad se počela raspadati u obrambenom bloku, zaštitnom znaku svih uspjeha Matjaža Keka.
Tri primljena pogotka na Rujevici ukazuju na negativne tendencije, ovako se ne može igrati ozbiljan natjecateljski nogomet.
Matjaž Kek nakon utakmice protiv Istre prvi put je javno priznao notorno, njegova komunikacija s igračima nije dobra.
Nije bila dobra ni kada je Kek mislio drugačije i potencirao pozitivne signale na treninzima.
Igrači specifična karaktera brzo nauče kako govorom tijela pridobiti trenera, a ova skupina igrača prvi put prolazi krizno razodoblje koje bistri pojedinačne karaktere na treninzima i utakmicama.
Kek je prvi put u petogodišnjem mandatu najavio sankcije kao da igrači namjerno puštaju golove poput trećega u utakmici protiv Istre!
Represivnim metodama služe se treneri koji ne znaju kako pridobiti igrače!
Takva metodologija rada davna je prošlost u modernom nogometu, psihologija uspjeha počiva na potpuno drugačijem pristupu igračima u krizi.
Kekov problem je dijametralno suprotan, jer se igrači Rijeke trude igrati najbolje što znaju.
U psihološkim krizama najveća kazna svakome igraču je kada na terenu odjednom počnu izgledati poput Domagoja Pavičića, Antonija Čolaka, Maxwella Acostyja, Roberta Punčeca...
Kazne nikada nisu vratite izgubljeno samopouzdanje igračima ni jedne momčadi na svijetu!
