Nakon stanke zbog nastupa reprezentacije, nogometaši Rijeke igraju tri utakmice u kojima bi relativno lakše mogli pronaći izgubljeni balans.
Nakon kup-utakmice protiv Gorice (14. studenog), Rijeka igra protiv Intera i Cibalije. Nakon toga Rijeka igra protiv Hajduka, koji na Rujevicu dolazi pod vodstvom novog trenera.
U trima utakmicama protiv objektivno slabijih protivnika, trener Matjaž Kek može lakše mijenjati poredak na terenu.
Očito je da više nema pomoći od toga što u svlačionici sve izgleda bajno kao na grupnim prihoterapijama.
Da bi se promijenio način igre na terenu prvo se mora promijeniti poredak u svlačionici, igrači od kojih se prirodno najviše očekuje u zadnjem razdoblju igraju najslabije.
Poredak u momčadi treneri mijenjaju drugačijom raspodjelom uloga što je u praksi najlakše sprovesti promjenom sustava igre.
Primjerice, uloge dvojice trenutačno glavnih igrača (Bradarić, Mišić) postale bi sporedne u sustavu 3-5-2.
Možda bi momčad u tom slučaju igrala još slabije, ali obrana sigurno više ne bi primala pogotke kao u utakmicama protiv Austrije i Lokomotive.
Keku nije lako mijenjati način igre koji protežira četiri godine, posebice usred sezone kada se utakmice igraju u europskom ritmu.
Protiv Lokomotive trener Rijeke nije imao hrabrosti nešto bitno mijenjati, alternativa je nastavak agonije koja je počela utakmicom protiv Austrije na Rujevici.
Većina igrača Rijeke u ovakvom stanju više nije sposobna preuzeti odgovornost favorita niti u kup-utakmici protiv drugoligaša Gorice.
Zaslužio je Kek podršku klupskih čelnika i navijača, njegove stručne procjene nikada nisu bile sporne, ali nešto mora početi mijenjati prije nego što postane prekasno.
Zlatku Kranjčaru navijači Rijeke svojedobno su skandirali nakon sedam uzastopnih poraza!
Ni to ga nije spasilo otkaza!
