Utakmica između Rijeke i Hajduka (1:2) na Rujevici odigrana je u neobičnom ozračju.
Prvi put otkada je postao predsjednik Rijeke, Damira Miškovića počeli su prozivati pripadnici Armade.
Poruke nisu bile imenovane, ali su bile jasne!
Prvi put otkada Rijeka igra na Rujevici pripadnici Armade nisu javno prozivali igrače i/li trenera koji nikoga ne mogu pobijediti, nego predsjednika Rijeke koji se nedavno morao pomiriti s porazom u kampanji za predsjednika HNS-a.
Neobično ozračje na Rujevici izravna je posljedica sastanka Damira Miškovića i Zdravka Mamića u jednom zagrebačkom restaurantu.
Predsjednik Rijeke i savjetnik Dinama sastali su se u jeku preslagivanja odnosa unutar HNS-a pred Izbornu skupštinu HNS-a, njihov susret u medijima dobio je konspirativnu notu iako su razgovarali na javnom mjestu usred poslijepodnevne špice.
O čemu su razgovarali znaju samo njih dvojica.
Zbog jasnih odnosa u HNS-u treba znati da ni jedan od njih nije odlučio da će Davor Šuker i dalje biti predsjednik HNS-a.
Odluka nije donesena na nekom javnom mjestu poput restauranta nego na javnosti nedostupnom mjestu gdje se o nogometu nije niti razgovaralo.
Nešto je drugo zanimljivije u odnosu Armade, Miškovića i Mamića.
Otkud baš sada takva reakcija Armade na poslovno-prijateljski odnos Mamića i Miškovića koji traje pet godina?
Kada je postao predsjednik Rijeke, Mišković je uz blagoslov Gabrielea Volpija počeo blisko surađivati s Mamićem.
Rijeka se organizacijski munjevito dignula na razinu kluba koji igra europske utakmice, Mamićeva pomoć bila je presudna u razdoblju prve selekcije igrača dovoljno kvalitetnih da eliminiraju Stuttgart.
Iz toga doba jedina reakcija sa zapadne tribine na Kantridi bio je transparent s retoričkim pitanjem: Jesmo li postala filijala!
Ne samo da je Rijeka u jednom razdoblju postala Dinamova filijala nego je suradnja Miškovića i Mamića prešla granicu dobrog sportskog ukusa.
Ukusi su različiti!
Činjenica je da je Mišković iz odnosa s Mamićem izvukao maksimalnu korist za klub u inicijalnoj fazi stvaranja novog prvaka.
Međutim, zadnje dvije godine mnogo se toga promijenilo, posebice otkada je Rijeka postala financijski samoodrživa.
Rijeka je danas dovoljno ojačala da Mišković i Mamić postanu ravnopravni partneri, poslovi odnos postao je uravnotežen, onakav kakav otprilike treba biti između dva najjača hrvatska kluba.
Zadnji posao dogovoren je krajem kolovoza, kada su Mišković i Mamić dogovorili trampu Mario Gavranović - Domagoj Pavičić.
Navijači Rijeke zbog toga nisu prozivali Miškovića nego Gavranovića.
Odnos Miškovića i Mamića nikoga u Rijeci nije previše smetao sve do zadnjeg sastanka u zagrebačkom restaurantu.
Zašto je Mišković baš ovog puta prešao granicu dobrog ukusa pripadnika Armade može se samo nagađati u jeku polarizacije odnosa u hrvatskom nogometu.
O ukusima se ne raspravlja, ali je Miškoviću nakon ovakve reakcije navijača sigurno ostao gorak okus u ustima.
Postao je sličan Mamiću!
Na kraju najuspješnije kalendarske godina u klupskoj povijesti Mišković je doživio da ga prozivaju navijači Rijeke.
