Kakva je to bila večer u Gerry Weber Areni. Pet setova, dva sata igre i sjajan povratak hrvatskih odbojkašica u četvrtom setu kada je izgledalo da će još jedna prilika za iskorak i plasman u četvrtfinale Europskog prvenstva biti propuštena. I onda je na scenu stupila Samanta Fabris. I kada je trebalo i kada nije, lopta je išla na raspoloženu napadačicu za koju većina gledatelja, koja je odlučila pogledati utakmicu Hrvatska - Nizozemska, vjerojatno nikada nije čula.
- Očekivala sam da ću zaigrati, izbornik me je pripremao za takav scenarij, rekla je Samanta.
Oni koji su Samantu imali prilike gledati u dresu ŽOK-a Rijeka znali su jako dobro o kakvom se potencijalu radi. Fabris je u Rijeku stigla u sezoni 2008./2009. kada su riječke odbojkašice imale vjerojatno najuspješniju sezonu u povijesti osvojivši prvenstvo i Kup Hrvatske, te Interligu, dok su u Ligi prvaka izborile plasman među 12 najboljih ekipa. Fabris je tada bila daleko od prve ekipe, no odlaskom najboljih igračica stigla je i njezina prilika. U Rijeci je igrala na poziciji srednjaka sa sličnim učinkom kakvog je imala protiv Nizozemske. Nakon nekoliko uspješnih i trofejnih godina, nakon sezone 2011./2012. otišla je u talijanski Chieri.
- Moje su suigračice već bile umorne na terenu. Ušla sam u igru i dala sve od sebe, kao i uvijek, i zadovoljna sam. Međutim, nisam ja donijela pobjedu, već cijela ekipa, naglasila je Samanta.
Vremena za slavlje nema, u srijedu od 20 sati na rasporedu je četvrtfinale protiv Njemačke i nova prilika za dokazivanje.
- Nadam se da će nas zdravlje poslužiti i dalje, jer pred nama je Njemačka, ništa još nije gotovo, zaključila je Samanta.
Igor Lovrinov imao je razloga za slavlje. Godinama već rudari u ŽOK-u Rijeka gdje je jedino pravilo postalo da nema novaca i da najbolje igračice odlaze na kraju svake sezone. Kvaliteta hrvatske ženske odbojke nikada nije bila upitna, trebalo je sve samo posložiti.
- Sjajna ekipa, prava nizozemska škola, ali mi smo bili bolji. Odlična partija, ovo su ipak svjetske igračice i to se vidi, užitak je raditi s njima. Morao sam se i malo kockati tijekom utakmice, ali nije bilo druge. Ispalo je dobro, zar ne?, zaključio je Igor Lovrinov.
