Nije hrvatska vaterpolska reprezentacija u finalu Svjetskog prvenstva uspjela pobijediti Srbiju. Momčad Dejana Savića objedinila je gotovo sve trofeje, Srbi su ponosni vlasnici svih trofeja koji se u reprezentativnom vaterpolu mogu osvojiti osim onog sa Olimpijskih Igara koji je u vlasništvu Hrvatske. Kao ni u Bergamu, Barakude im nisu mogle stati na kraj, ovoga je puta to za navijače u kockastom izgledalo još bolnije, što sugerira i pogled na semafor (4:11).
Naravno da Srbija nije jača od Hrvatske za sedam pogodaka, razlika je to u vaterpolu jako velikih razmjera. Rezultat iz Superfinala Svjetske lige u Bergamu (6:9) je kud i kamo realniji, ali nekoliko je razloga i uzroka ovako visokom porazu izabranika Ivice Tucka koji su, zaboravi li se ova utakmica, odigrali jako dobar turnir u Kazanu.
Kada se iskoriste samo tri igrača više od dvanaest prilika, već sve postaje mnogo jasnije glede rezultata. Lopta je u brojčano nejednakom stanju išla presporo, vanjska je linija trošila previše vremena na carinjenje, premalo na organizaciju kakve suvislije akcije. Čak bi i golovi bili plod individualnog okršaja pucača i golmana, a tako se Srbija ne može dobiti.
Srbija je momčad s najvećom širinom, u čemu je i uspjeh svih osvajanja njihovih turnira u posljednje dvije godine. Gdje god se pojave, iza sebe ostavljaju razorene protivnike, pa bi bilo zanimljivo vidjeti što bi bilo da su se Srbija i Hrvatska susreli ranije na ovogodišnjem Mundijalu. Iako će pogled na taktičku postavku u bazenu otkriti da su glavne vedete Hrvatske možda jače, Srbiju krasi nevjerovatan timski duh i zajedništvo, ali i ono što je najvažnije - kult reprezentacije. To Hrvatska ima samo u nogometu i rukometu, no vaterpolo je, iako sport koji je Hrvatskoj donio najviše radosti, još uvijek pojam za užu masu ljudi, strogo koncentriran u Rijeci, Splitu, Dubrovniku i Zagrebu.
Obranu za jučerašnje finale nije pravično kriviti. Igra s dva beka (Burić, Bušlje) dala je srpskom izborniku Saviću jasne upute što i kako treba raditi. Njih su dvojica bili opterećeni prekršajima, drugim riječima - kičma hrvatskog slavlja bila je uništena. Jer, kada u obrani nema bekova onda je rezultatska katastrofa neizbježna.
Treba hrvatskim vaterpolistima skinuti kapu za učinjeno u Kazanu. Drugo mjesto riješilo je momke svih briga oko Olimpijskih igara točno godinu dana prije otvaranja. Samo su Srbija, Hrvatska i Grčka iz Europe uz Brazil i SAD zasada izborili OI, reprezentacije poput Mađarske, Crne Gore, Italije, Španjolske, Njemačke i Australije imaju još malo prilika. Europsko prvenstvo u siječnju (Beograd) daje mogućnost prvaku za plasman, postoji još samo interkontinentalni kvalifikacijski turnir (Firenca), s kojeg će u ožuku mjesto izboriti još tri momčadi.
