Dani odluke su pred hrvatskom vaterpolskom reprezentacijom. Ona će se u četvrtak od 19.30 sati naći u Waterpolo Areni u Kazanu, po peti puta na ovogodišnjem Svjetskom prvenstvu u vodenim sportovima, baš iz razloga kako bi ponovno odigrala polufinalni meč po šesti puta u nizu. Ovoga su puta protivnici Grci, dosad nominalno najteži suparnik na turniru, reprezentacija koja, iako je bez velikog trofeja u povijesti itekako spada u sam svjetski vrh.
Asićev rukopis nužan za pobjedu
Primorje i Olympiakos stari su znanci iz europske pustolovine otprije dvije sezone. Ne treba stoga sumnjati kako bi ključni taktičar za polufinale mogao biti upravo pomoćnik Ivice Tucka, Ivan Asić. Znao je splitski stručnjak zaustaviti Grke u oba navrata s Primorjem, njegovi će savjeti i opaske značiti puno.
Na posljednja tri svjetska prvenstva Hrvatska je zastala baš u polufinalu, pa se može reći da se pretplatila na brončane medalje. U Rimu, Šangaju i Barceloni osvojeno je treće mjesto, kobni su na pretposljednjim stepenicama bili Srbi (2009), Talijani (2011) i Mađari (2013). Hrvatska i Grčka dobro se znaju, reprezentacija današnjeg protivnika je sačinjena od čak jedanaest vaterpolista Olympiakosa, nacionalnog prvaka, a čak je i nacionalni izbornik Thodoris Vlachos trener toga kluba. Samo je veteran Christos Afroudakis član Vouliagmenija, a iz Olympiakosa nije niti drugi vratar Konstantinos Flegas, član Ydraikosa.
Najveći uspjeh grčkog nacionalnog vaterpola jest srebrna medalja sa Svjetskog kupa 1997. godine iz Atene. U finalu su izgubili su Amerikanaca, a posjeduju i broncu sa Svjetskog prvenstva 2005. u Montrealu. Iz tadašnjeg rostera uz iskusnog Afroudakisa danas je na raspolaganju grčkom izborniku još i Mylonakis.
Uspoređujući igru dvije reprezentacije, Hrvatska se diže, Grčka je na istom stupnju kroz turnir. Budući da iza sebe imaju tešku skupinu u kojoj su upisali sve tri pobjede (Italija, SAD, Rusija) ne treba čuditi što su se s Australcima u četvrtfinalu mučili do raspucavanja u petercima. Izabranici Elvisa Fatovića imali su pozitivne rezultate do samog kraja, no grčkom pritisku nisu se mogli oduprijeti.
Grci su se i protiv Hrvatske jednom, u sezoni 13/14, i to u kvalifikacijskoj skupini Svjetske lige protiv Hrvatske provukli na peterce. U Zagrebu je Hrvatska imala aktivan rezultat do posljednjeg napada, Grci su tada sa sirenom zabili za 7:7, ne bi li kasnije iskoristili relativno loš pucački dan u petercima i slavili sa 12:11. Grci su iste sezone slavili i u svojevrsnom uzvratu (8:7) pa je Hrvatska ostala daleko od lanjskog Superfinala koji se odigrao u Dubaiju. Ipak, u zasad posljednjem međusobnom susretu Hrvatska je slavila, bilo je to na prošloljetnom EP-u u Budimpešti, i to u ogledu za peto mjesto (11:7).
Protiv Crne Gore Hrvatska je pokazala da zavrjeđuje biti među četiri reprezentacije Svijeta. Trenerski dvojac Tucak - Asić znao je gdje prijeti najveća opasnost (Ivović, Janović) pa su se iz opasnosti pretvorili u gledatelje, promatrače novog hrvatskog uspjeha. Oponent Ranko Perović 'žrtvovao' je Paskovića i Draška Brguljana no od njihovih prekršaja Crna Gora nije imala koristi. Jer, čak i kada Sandro Sukno ne zabije više od jednog pogotka (i to posljednjeg!) ako su raspoloženi ostali - Muslim, Bukić, Lončar i Obradović, onda se niti jednom protivniku u bazenu ne piše dobro.
