Blanka Vlašić osvojila je olimpijsku broncu s preskočenih 1.97 m. Zbog niza ozljeda i bolesti Blanka je preskočila Igre u Londonu, a u Rio je došla načeta ozljedama i velikim problemima. Uoči finala Blanka je primila čak i injekciju protiv bolova, ali je ipak osvojila drugu olimpijsku medalju. U Pekingu je bila srebrna:
- Sreća što je sve gotovo. Bila je ovo jedna od najtežih i najbolnijih godina u mom životu. Napokon, kraj je svega i sad ću se moći posvetiti i životu, ali i karijeri te se napokon odmoriti kako treba. S preskočenih 197 mislila sam da sam peta, kad ono treća. Poseban je ovo dan za mene. Ovo je Božje čudo. Znam da sam to rekla i nakon kvalifikacija, ali osvojiti medalju u ovakvim okolnostima ne mogu i ne smijem pripisati samo sebi. Gospodin me doveo tu gdje sam sad. Nisam se mogla ni zatrčati, jedva sam tenisice mogla navući, došla sam u Rio sam na vjeru, a tamo gdje sam ja stala, on je preuzeo kormilo i nastavio je. Taj skok nisam nikad vježbala, ali drugog izbora nije bilo. Desna me noga toliko boljela da je to bio jedini način. Znate kakva je to bol, kao da vas dolje neko reže nožem. Nisam se imala vremena oporaviti kako treba nakon operacije, užasno je to teško. Trebalo je vremena, a njega nisam imala. Ovo što sam napravila ogroman je motiv za mane i motiv za dalje. Neki su mislili da sam gotova, da je ovo kraj, ali meni je toliko lijepo, da mi se neda nikud. Znam da su se mnogi molili za mene, ali meni je i dalje toliko lijepo, da mi se nikud ne žuri, rekla je Vlašićka i posebno naglasila sljedeće:
- Želim se zahvaliti svima koji su molili za mene. Znam da je toliko ljudi koji su molili za mene da su i Bogu više dosadili, pa se on smilovao i dao mi medalju. Bilo je ovo za mene izuzetno teško natjecanje i problem je bio u tome što se nisam uspjela oporaviti. Nije da mi fali snage, fali mi treninga, skokova i zato mislim da je ovaj rezultat realan s obzirom na okolnosti. Čudi me i odličan pokušaj na dva metra, umalo ga nisam skinula. A bez jedne noge to je nemoguće. Skakat ću i dalje dok ne dođu neke nove okolnosti. Za sada mi je ovdje srce. Želim ići u Tokio. Ne znam jesam li sretnija jer sam dobila broncu ili zato što je sve gotovo. Super sa se držala i mislila sam da ću se više potrošiti do finala. Tješi me da i u Pekingu, a i sad u Riju nisam nadskakana. Ako nakon ovih silnih problema mogu i dalje biti konkurentna sa curama koje su bile zdrave, onda je ovo čudo i zato želim dalje. Kad se sjetim kad sam bila mlađa, jedva bi skupili koju medalju, a sad smo se nakitili pošteno. Ponosna sam što sam dio ove hrvatske olimpijske priče, kazala je Blanka.
Zlato je uzela Španjolka Ruth Beitia s preskočenih 1.97 m, ali bez rušenja, dok je do srebra stigla Bugarka Mirela Demireva s osobnim rekordom iz prvog pokušaja na 1.97.
