Osam najvećih. Barem prema trenutačnoj formi. Ili, bolje rečeno, rezultatima. Benfica, Milan, APOEL, Barcelona, Real Madrid, Olympique Marseille, Chelsea i Bayern. Odabrano društvo, u kojem ima istinskih velikana, onih koji znaju kakav je osjećaj kada se podiže trofej namijenjen pobjedniku Lige prvaka, ali i "uljeza", kojima je već i ulazak među osam najboljih ispunjenje svih snova. Iako je u modernom nogometu doista moguće "sve i svašta", jer i u ovoj sezoni Lige prvaka su se događala svakakva "čudesa", predviđanja su, premda nezahvalna, ipak moguća. Pokušat ćemo analizirati tko je u najboljoj formi, tko bi mogao ne samo u polufinale, nego i tko je, zapravo, najbliži da se 19. svibnja na Allianz Areni u Minhenu "zadnji nasmije".
BARCELONA
Pep Guardiola i njegovi "patuljci", kako ih onaj dio pasioniranih nogometnih zalubljenika kojima nisu baš najdraži naziva, vjerojatno su i ove sezone prvi favoriti za osvajanje Lige prvaka. Istina, nije to onako dominantna Barcelona kao u prošloj sezoni, uostalom, Real Madridu u Primeri "iz daleka gledaju u leđa" (deset bodova zaostatka), ali Blaugrana je, ako ima svoj dan - nedodirljiva. Mogu s travnjaka "pomesti" svakoga tko im se nađe na putu. Famozni trojac Xavi - Iniesta - Messi, ako im se toga dana "da igrati", unakazit će bilo koju obranu na svijetu. Skupinu su odradili gotovo savršeno, u društvu Milana, Viktorije i BATE Borisova uzeli su 16 bodova, jedina "mrlja" je nes(p)retni remi na Camp Nou, protiv Milana, kada su odigrali 2:2. U osmini finala su doslovce rasturili Bayer Leverkusen (10:2), a Leo Messi je postao prvi čovjek koji je na utakmici Lige prvaka zabio pet golova. Guardiola tvrdi kako u četvrtfinalu "možemo protiv svakoga, iako, intimno, ne bih volio Milan"...
REAL MADRID
Jose Mourinho je, nije trebalo ni sumnjati, "kraljeve" doveo u red. Nakon Porta, Chelsea i Intera, prgavi Portugalac je napravio briljantan posao i u Madridu. Primera mu je "u džepu", ali želi, naravno, osvojiti i Ligu prvaka. Silovito su protutnjali kroz skupinu, šest nastupa, šest pobjeda, Olympique Lyon, Ajax i Dinamo nisu imali šansi. Usput, Real je od svih momčadi primio najmanje golova - četiri - a pola od toga su im, zanimljivo, zabili Zagrepčani i to na Santiago Bernabeu. CSKA su u osmini finala odradili bez ikakvih problema. Koga bi u četvrtfinalu? Njima je sasvim svejedno. Potvrđuje to i Sergio Ramos, koji je poručio "ako nam četvrtfinale donese Barcelonu, nema problema, spremni smo i za njih". Deklarativno, jesu, premda im Barcelona gomila frustracije, neovisno o činjenici da su u domaćem prvenstvu "kraljevi" apsolutno dominantni. Mourinho je pak u eter odaslao poruku "želim Chelsea u finalu, kad već nema Intera", zorno pokazavši što misli o ostalim konkurentima.
BAYERN
Do prve utakmice s Baselom ponos Bavarske je bio "duboko u tami", a trener Jupp Heynckes izgledan kandidat za - otkaz. Onda su od Švicaraca izgubili 1:0, agonija se dodatno "podebljala" nakon što je Ribery odbio rukovati se s "najdražim trenerom" i priča je počela dobivati obrise klasičnog kolapsa. Tresla se Allianz Arena do temelja, sve je prijetilo potpunim raspadom, uzvrat se čekao s ekstremnom zebnjom. A onda se dogodio Hoffenheim, kojega je Bayern zgazio sa 7:1. Nitko, vjerojatno, nije očekivao nešto slično sa Baselom, ali FC Hollywood, kako su nekada nazivali Bayern, uspio je - ponoviti! I nesretnim Švicarcima su zabili sedam. Mediji su odmah zavrištali "Europo, vratili smo se". I danas svi vjeruju kako Bayern može do finala, koje se igra upravo na njegovom stadionu. Istina, ako će Ribbery, Robben i Gomez biti u formi, a Neuer na vratima raspoložen, ništa nije nemoguće. Bayern, očigledno, podiže formu i s njima treba ozbiljno računati. Jako ozbiljno.
MILAN
Oni znaju kako se osvaja Liga prvaka. Iako, znaju i kako je to ispadati, odnosno gubiti, kada si siguran da ne možeš izgubiti. Dokazali su to i ove sezone. U skupini su, očekivano, bili iza Barcelone, ali niti jednog trenutka plasman u nokaut fazu nije bio upitan. Osmina finala im je donijela Arsenal. San Siro je u prvom susretu vidio dominaciju koja se pamti iz najvećih dana, "Topnici" su "ispucani" sa 4:0. Zlatan Ibrahimović je, možda, odigrao utakmicu karijere, ostavivši bez daha sve koji vole njegov nogomet. Uzvrat kao formalnost? Samo polako. Arsenal je na poluvremenu imao 3:0, na kraju se Milan uspio dovesti u red i provući se dalje, makar su se svi navijači "rossonera" tresli kao nikad u životu. Ibrahimović je poručio "ovako više ne možemo igrati", Adriano Galliani je dodao "kakva strava, pa ovo je nevjerojatno", a gazda Silvio Berlusconi je uvjeren kako njegova momčad može osvojiti Ligu prvaka. Možda, ako će igrati kao u prvoj utakmici. Ako će igrati kao u Londonu, mogu samo ispasti.
CHELSEA
Roman Abramovič je vjerojatno umoran od traženja čovjeka koji mu, konačno, može osigurati naslov najbolje momčadi u Ligi prvaka. Andre Villas - Boas je bio "taj", ali je Portugalac na kraju, poslije poraza od Napolija (3:1) i domaćeg poraza u Premierligi "bačen niz stepenice". U iščekivanju konačnog rješenja, na klupu je sjeo Talijan Roberto Di Matteo. I uspio uzeti tri pobjede za redom. Dvije kod kuće i onu super vrijednu, protiv Napolija u uzvratu. Trebalo je, istina, čekati produžetke, ali Chelsea je na kraju ostvario 4:1, zahavljujući pogotku Branislava Ivanovića. Koliko daleko mogu? Vjerojatno ne do kraja, osim ako ih, kojim slučajem, ne pomazi ždrijeb. Ali, objektivno, nemaju tu kvalitetu i moć. Iako se pokazalo da Terry, Lampard, Drogba, Essien i ostali "starci", u koje tko zna zašto Villas - Boas nije vjerovao, mogu odigrati dobru partiju. Barem protiv Napolija. Ako su na suprotnoj strani velikani, sumnjamo da mogu daleko. Abramovič će još sačekati. Osim ako ne "polude"...
OLYMPIQUE MARSEILLE
Didier Deschamps, omaleni trener, nekada sjajni veznjak, nakon što je s Monacom igrao finale, uspio je dovući OM tamo gdje ga nije bilo od 1993. godine. Uspjeh? Naravno da je uspjeh. Momčad mu je, objektivno, limitirana, u domaćem prvenstvu izgledaju loše da lošije ne mogu, ali, eto, uspjeli su se "dokotrljati" do osam posljednjih u LP. Izbacili su milanski Inter, iako su, tu je Claudio Ranieri, "gubitnik" s klupe "nerazzurra" u pravu, u 180 minuta "tri puta opalili u okvir gola". Ali, zabili su dva pogotka, oba u sudačkoj nadoknadi, prvi na Velodromeu, drugi na San Siru. Dovoljno za četvrtfinale. Za nešto više, jedino ako im se "dogode" Benfica ili APOEL. Sve ostalo, nudi im samo kartu u jednom smjeru, za izlazak iz Lige prvaka. Jedina možebitna prednost im je apsolutni nedostatak imperativa. Ne moraju ništa, već sada su napravili više nego što je bilo tko od njih objektivno očekivao. E, sad, ako ih karta bude pratila, mogu eventualno do polufinala. Dalje - nikako.
BENFICA
Nevjerojatno, ali oni su u skupini gdje je stanovao Manchester United završili kao - vodeći! Uz Basel, dok su trupe Sir Alexa Fergusona kreirale najneugodnije iznenađenje Lige prvaka, otišli su među šesnaest. Tamo su naletjeli na ruski Zenit i izbacili ga sa ukupnih 4:3. Prvi puta su u ovoj fazi od 2006. godine. Tu će vjerojatno i ostati ako ih "kuglice" ne spoje s Olympiqueom ili eventualno APOEL-om. Portugalski nogomet je, otkako nemaju Josea Mourinha, barem kada je u pitanju Liga prvaka, uglavnom u statusu prolaznica. Stoga je već i ovo dostignuće Benfice respektabilno i vrijedno poštovanja, ali za nešto više tu, jednostavno, nema dovoljno kvalitete i moći. Nogomet, istina, zna biti nevjerojatno nepredvidljiv, ali ne vidimo kako bi to u dvije utakmice Benfica mogla eliminirati nekoga od velikana. Jorge Jesus, trener "orlova", napravio je zaista sjajan posao, ako bi uspio otići korak dalje, vjerojatno bi postao novi čudotvorac. Ne, ne vjerujemo da Benfica može u polufinale.
APOEL
Ovo je, naravno, priča svih priča. Ciparski predstavnik u četvrfinalu Lige prvaka? Budimo ozbiljni. Na kraju, ipak je moguće. U skupini sa Portom, Zenitom i Šahtarom osvojili su prvu poziciju, bacivši Nikosiju, zapravo cijelu naciju, u totalni trans. Osmina finala im je donijela Lyon. Šanse? Nitko im nije davao šanse, ali opet su uspjeli srušiti sva predviđanja, nakon produžetaka i jedanaesteraca u uzvratu izbacili su Franzuce i dokopali se mjesta gdje ih apsolutno nitko nije vidio. Trener, Srbin Ivan Jovanović, koji je na klupi APOEL-a četiri godine, uživa u najboljim danima karijere. Obožavaju ga, tretiraju ga ikonom, što i nije čudno, jer je od momčadi anonimaca napravio čudo svih čuda u ovosezonskom izdanju Lige prvaka. Sada bi, naravno, bilo dosta, "bogovi" više neće biti na ciparskoj strani. Ušli su u društvo "velikih igrača", tu više nema mjesta za izneđenja ovakvog tipa. Dosta bi bilo, zaista dosta. APOEL je, ionako, napravio ono u što ni sami nisu vjerovali. Svaka im čast na tome.
