Ako ništa drugo, Olympique i Inter su ostali vjerni vlastitim navikama ove sezone. I ovo je vjerojatno najlošija partija koju ćemo vidjeti u osmini finala Lige prvaka. Toliko negledljiv nogomet, toliko krivih dodavanja, neforsiranih pogrešaka, toliko svega lošega... Ne znamo što su Claudio Ranieri i Didier Deschamps naredili svojim igračima, ali dojam je kako je prva, zapravo jedina misao bila - ne primiti gol.
Ranieri je tako na travnjak, suprotnom svim najavama, od prve minute poslao Zaratea i Forlana, a na klupu posjeo Milita i Pazzinija. Vjerojatno u strahu od novog poraza, a "nerazzurri" su ih prije ove utakmice nanizali tri (Roma u gostima, Novara i Bologna na San Siru), Ranieri je želio napraviti sve što može da ne izgubi. A napred što bude, bude... Objektivno, Inter je igrački kvalitetnija momčad i svojom disciplinom, uz inferiornost Olympiquea, uredno je držao "nulu".
Nešto bolje pokušaje uknjižio je Forlan, ali domaćin nije morao strahovati pred općim napadom Talijana. I na kraju, kako to obično bude, ziheraški pristup koštao je Inter. Posljednji napad, zapravo, posljednje sekunde prije isteka treće minute sudačke nadoknade. Iz kornera je ubacio Valbuena, a Andrew Ayew (sin nekad poznatog Abedija Pelea) glavom je s peterca, dok je Rumunj Chivu "odspavao", zabio kraj skamenjenog Julia Cesara za konačnih 1:0.
Francuzi su tako sasvim nenadano dobili šansu za minimalnu prednost uoči uzvrata na San Siru. Favorit? Nemoguće je znati, jer Interu ove sezone domaći travnjak i nije neka prednost, u posljednje vrijeme doma uglavnom gube. Pravo je pitanje, zapravo, hoće li Massimo Moratti, gazda Intera, izgubiti strpljenje. Jer, Inter igra katastrofalno, Ranieri se uglavnom ispričava i progres momčadi je u takvoj situaciji utopija. Četvrti poraz Intera u nizu. To se ne pamti...
