HNS je objavio sljedeći izvještaj:
Dan poslije dramatične utakmice s Italijom konferenciju za medije održao je izbornik Zlatko Dalić.
Izbornik Vatrenih poslije neprospavane noći još je jednom iznio dojmove o šokantnoj završnici dvoboja s Talijanima.
“Sigurno da je bila teška noć iza svih nas. Ne znam što bih više o tome rekao. Davno sam rekao da ću se zbog ovih jutara nakon neuspjeha ostaviti trenerskog poziva. Život je satkan od pobjeda i poraza, uspjeha i neuspjeha, neće me ništa zaustaviti na putu dalje. I dalje vjerujem reprezentaciji. Čestitam dečkima na jučerašnjoj utakmici, trudu i energiji koji su dali, ostavili srce na terenu. Na žalost, ne mogu im čestitati na uspjehu i rezultatu. Zahvaljujem se svim navijačima, onima koji su bili na stadionima, bili su sjajni, naša velika snaga. Ne znam je li Hrvatska ikad imala ovakvo navijanje, doveli smo sto tisuća Hrvata u Njemačku. To znači da smo postali simbol nacije, kult. Zajedno su bile i sve naše navijačke skupine, raduje to zajedništvo. Svatko navija za svoj klub, ali reprezentacija je iznad svega. Molim ih da ostanu zajedno dalje, prate reprezentaciju, da je vole kad gube ili pobjeđuju. Hvala medijima na korektnosti, neki su imali figu u džepu, a Hrvatska je najvažnija. Stvaranje nepotrebnih afera i unošenje nemira nije trebalo, s tim se borim šest godina, ali... Vama na dušu. Hvala svima, ponosan sam”.
O ostanku za kormilom Vatrenih...
“Znam svoj put, znam da ga radim ispravno i pošteno, časno. I da je ovo moja odgovornost. U potpunosti preuzimam odgovornost, ovo je moj neuspjeh. Ja sa suradnicima određujem taktiku i igrače, odgovornost je samo moja. Ništa me neće pokolebati, neću tražiti alibije, odgovornost je moja i na meni. Nakon puno uspjeha, došao je neuspjeh. Znao sam se nositi s uspjesima, tako ću se boriti i s neuspjehom. Bit ću čvrst i ustrajan, nije vrijeme da razmišljam što i kako dalje, neću tražiti alibije, ali neću preskočiti ni suca utakmice. Nije on kriv, sve smo imali u svojim rukama. Primili smo gol u 95. minuti protiv Albanije i u 98. minuti protiv Italije. Sve je bilo u našim rukama. Međutim, sudac nas je zakidao cijelu utakmicu, kulminacija je bila osam minuta produžetka. Nisu me podržali ni Fifa ni Uefa, ali to želim reći. To su činjenice. Ne mogu se oteti dojmu da je to tako, bilo je šest zamjena, tri minute maksimum, a ni to suci ne rade. Plus onaj VAR, četiri minute maksimum. Međutim, nije sudac kriv da se ne bacimo na zadnju loptu, ne spriječimo Donnarummu da izvede loptu, to su naše greške. Nismo uspjeli”.
O nastupima u Njemačkoj...
“Prva utakmica je bila protiv Španjolske koja je najbolja momčad na turniru, vrhunska. Imali smo posjed, udarce na gol, ali prelagano smo primali golove. Jučer je moja ideja bila pod svaku cijenu ne primiti gol u prvom poluvremenu. Ne trebamo ništa raditi prema gore, ali da ne primimo gol. Ovako su nas kaznili Španjolci, mogli i Albanci još teže. Nama je dogovor bio da ne srljamo protiv Španjolske, a onda primimo onakav prvi gol. Pa treći gol iz prekida, tako prije nismo dobivali golove. Slažem se, ovi dečki ne zaslužuje kritike ni pokude, samo pohvale. I svi koji misle drugačije nisu u pravu, moraju se ustati kad govore o njima i reprezentaciji”.
O energiji za dalje...
“Nisam ja emotivan, samo govorim što mi je na srcu. Žao mi je što nismo uspjeli, to me smeta. Tužan i razočaran jesam, nismo uspjeli. Međutim, mogu biti samo ponosan, ovo je rezultat koji dođe u životu. I iz toga treba izaći samo jači. Poraz nije smak svijeta, ali emocije postoje. Ne treba upasti u depresiju, treba pokazati karakter, izaći jači. Nakon Portugala se pričalo o europskom naslovu. Puno smo toga napravili u šest godina, sve na neku foru. Nemamo brzih igrača, a mi sve dobijemo. Međutim, dođe kraj tome, treba to prihvatiti. Tužan sam i razočaran, pokazali smo vjeru, zajedništvo i ljubav, ali nismo uspjeli. Nikad nisam bio bez energije u životu, nitko mi ništa nije dao ili poklonio. Gazili su me, gaze me, ali ja se ne dam. Predati se neću. Mogu biti ponosan na sve što sam napravio, s igračima i reprezentacijom, stožerom... Ponosan sam do neba. Puno mi je srce. Energija je prisutna, život ide dalje”.
O igračima koji nisu igrali...
“Tu je 26 igrača, ne mogu igrati svi. Imat ćemo sastanak, zahvalit ću im se posebno. Njihovo vrijeme tek dolazi, bili su korektni, hvala igračima na mjesec dana discipline, reda, korektnosti. Moja najveća isprika ide Vidi, bio je tu mjesec dana, a nije igrao minute. On je velikan hrvatskog nogometa, pred svima ću mu se ispričati na tome. On to zaslužuje. Velika je podrška, ne pokazuje ni sekundu nezadovoljstvo, a znam da mu je teško, krivo... I zato zaslužuje moju ispriku i zahvalu, iako se nikome nemam potrebu ispričavati”.
O teoretskim izgledima za plasman u osminu finala...
“Ja sam prvi koji ne gubim vjeru i nadu, ali dva promašena jedanaesterca, dva primljena pogotka u sudačkoj nadoknadi vremena, Mađarska zabije gol u 98. minuti... A ako mi nismo nikoga dobili, nismo zaslužili proći dalje. Daj Bože da se to dogodi, nadamo se, ali sve je bilo u našim rukama”.
O eventualnim promjenama da se može vratiti vrijeme...
“Najlošije je bilo prvo poluvrijeme protiv Albanije, to je bilo loše. I to me iznenadilo, taj ulazak i reakcija. Španjolska? Oni su pokazali najviše, ne znam bih li napravio nešto drugačije, ali poslije onog Portugala je bilo glupo nešto mijenjati, napravio bih pogrešku ako bih mijenjao nešto što je bilo super. Možda sam u Portugalu trebao napraviti nešto drugačije. Senegal i Brazil su nam dali putokaz, bilo bi blesavo da sam nakon Portugala nešto mijenjao”.
O jeseni...
“Šest utakmice u Ligi nacija koje slijede od rujna moraju biti priprema i podloga za kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo. Tu se mora složiti reprezentacija koja će nastaviti Ligu nacija u ožujku ili početi kvalifikacije. I to jasno treba komunicirati prema javnosti, naš plan mora biti plasman na SP 2026., kroz Ligu nacija složiti reprezentaciju, vidjeti tko može, tko ne može. Sigurno da vrijeme koje dolazi zahtjeva remont, brzinu i moderni nogomet, trebamo gledati u tom smjeru”.
O reprezentativnoj sudbini Luke Modrića...
“Svatko od nas odlučuje sam za sebe, mi već dvije godine Luku spremamo u penziju, pitamo se kad će otići. Neka Luka sam to odluči, nisam razgovarao s njim o tome. Imamo dobar odnos šest, sedam godina, ali on će odlučiti za sebe, a ja za sebe. Imali smo zajednički put, povezani smo, ali vidjet ćemo što i kako. Nisam pričao s Lukom, nije vrijeme. Ali i ta činjenica da ljudi iz dalekih krajeva prate Vatrene je dokaz što je postala hrvatska reprezentacija. Kakva priča, kakav brend. A četiri milijuna ljudi. I sve to sami radimo. Treba biti jak i čvrst, moramo ostati na zemlji, biti smireni. Ne smijemo upasti u neke tragedije, moramo ići dalje, to je život. Luka će sam odlučiti, što god napravi moramo mu se nakloniti. Ne samo njemu, nego i većini senatora za koje sam posebno, emotivno vezan, za koje sam emotivno vezan. Kvalitetom su to zaslužili. Njihovo je pravo što će i kako će dalje”.
O pogotku Talijana...
“Mi smo na poluvremenu krenuli s Budimirom, krenuli u rizik, podigli bekove. Sve je bilo kako smo htjeli. Nismo primili gol, ne možete vi Talijane zaustaviti da ne naprave šanse, oni su prvaci Europe. Krenuli smo odlučnije u nastavku, imali smo dobru šansu, Budimir je sjajno reagirao, Luka zabio. Modrić promaši penal, pa zabije gol minutu kasnije. Sve se složilo, njemu se vratilo samopouzdanje, Italija je krenula na sve ili ništa. Nismo se htjeli povući, niti braniti, ali bili smo prisiljeni. Potrošili smo se, radili smo promjene, vadili Sučića i Kovačića koji su pali u sredini, uveli Perišića da zatvori lijevu stranu, Ivanušeca da dobijemo trku i stabilnost. Talijani su imali inicijativu, ali bez velikih prilika. Ušao je Majer, imali smo kontru “tri na dva” u 95. minuti, pa dvije odluke suca, dva prekršaja. I tu moramo drugačije reagirati, ne dati im da izvedu loptu. Nismo se trebali vratiti, već ići u visoki presing. Pitao sam na klupi, kažu mi zadnja minuta, i nama ispadaju oba stopera, pa bek, čovjek pogodi rašlje. Mogli smo to zaustaviti. Tu smo mogli leći na loptu, to je iskustvo. Puno tih stvari, mogli smo mi s klupe ući u teren, prekinuti nešto. I čim smo krenuli s centra - kraj utakmice. Iz euforije kod svih šok i tuga, ne znaš što bi napravio. Nogomet nekad da, a nekad uzme...”.
