Sjeća li netko prve utakmice u mandatu Igora Štimca? Na izborničku klupu Štimac je prvi put sjeo 15. kolovoza 2012. godine u utakmici protiv Švicarske. Štimac je debitirao na stadionu u kojemu je kao igrač, trener i direktor Hajduka dodirnuo zvijezde. I doživio debakl! U depresivnoj atmosferi praznog stadiona Švicarska je pobijedila Hrvatsku 4:2, ali više od poraza zabrinula je najslabije odigrana utakmica hrvatske reprezentacije od stoljeća sedmog!
Zbog Štimčeva tika-taka pokušaja na poljudskom travnjaku smiješno su izgledali igrači koji su dva mjeseca ranije igrali ravnopravno protiv Italije i Španjolske, finalista EP-a 2012 godine. Igra bez smisla i osnovnog rasporeda dovela je u pitanje temeljne stručne procjene, Štimac je diletantski pokušao promijeniti mentalitet igrača kroz način igre koji nitko nije razumio. Zabrinjavajući nogomet uklopio se su antinogometno raspoloženje nakon što je neprincipijelna koalicija Štimac-Mamić-Šuker preuzela vlast u HNS-u. Prvi na udaru kritika našao se Zdravko Mamić, čovjek koji je promovirao Štimca.
Dva mjeseca kasnije, 16. listopada, Zdravko Mamić je euforično u Osijeku izjavio: Hrvatska je protiv Walesa (2:0) odigrala najbolju utakmicu u proteklom desetljeću! Jasno da objektivna snaga protivnika kakav je Wales ne može osječku utakmicu svrstati u istu težinsku kategoriju pobjeda protiv Engleske na Wembleyju (3:2, kvalifikacije za EP 2008), protiv Njemačke u Austriji (2:1, EP 2008) ili protiv Italije u Japanu (2:1, SP 2002)… Ali kada se nogomet zareže u korijenu igre, Mamić nije daleko od istine! Hrvatska je protiv Walesa odigrala jednu od najboljih utakmica u proteklom desetljeću.
Od Švicarske do Walesa, Štimac je u kvalifikacijama dvaput igrao protiv Makedonije i jednom protiv Belgije. Odmah nakon Švicarske vratio se načinu igre koji je uspostavio Slaven Bilić. Premda nije mogao suzdržati egocentričnu potrebu da uvijek bude poseban pa makar protiv Belgije igrao Josip Radošević, Štimac je bezbolno balansirao momčad koja pripada skupini TOP-10 reprezentacija na svjetskoj ljestvici. Čim se vratilo samopouzdanje kroz poznati raspored, igru su počeli voditi igrači. A onda je postalo svejedno tko što misli, govori, piše ili viče s tribina.
Kroz prvi dio kvalifikacijskog ciklusa u 2012. godini, reprezentacija kroz utakmice nije rasla tako brzo kao Štimac. Put od Mamićeva razbojnika do priznatoga izbornika Štimac je prošao za dva mjeseca. Nakon utakmica protiv Makedonije u Skoplju i Walesa u Osijeku o Štimcu izborniku mora se drugačije misliti, govoriti i pisati.
A to što Štimcu viču s tribina više nije važno.
