Uoči prve utakmica na EURO-u hrvatska reprezentacija u subotu igra prijateljsku utakmicu protiv Norveške. Zadnja provjera određuje sustav i način igre protiv Irske, iako izbornik Slaven Bilić zna početni sastav tjednima unaprijed. Pripreme za velika natjecanja traju mjesecima, malo je toga prepušteno slučaju.
Hrvatska je propustila završnicu SP-a 2012. godine, od zadnjeg nastupa na EURO-u prošle su četiri godine tijekom kojih je reprezentacija postepeno promijenila fizionomiju igre. Najveće promjene dogodile su se u užoj obrani, nakon odlaska Roberta Kovača i pada forme Josipa Šimunića, koji se polako približava kraju karijere, na kraju šestogodišnjeg Bilićeva mandata pojavio se problem nedostatka vrhunskih stopera. Sužen izbor stopera nije samo Bilićev problem. Ni novi izbornik Igor Štimac neće imati puno izbora budući da vrhunske stoperske profile tek treba početi tražiti u mlađim selekcijama.
Drugačiji način napadačke igre
Na kraju Bilićeva mandata bitno se promijenio i način napadačke igre. Nekadašnji stil igre utemeljen na intuitivnoj igri kratkih pasova, koji su u naponu snage preferirali napadači Eduardo i Mladen Petrić, prometnuo se u snažni, brzi i prodorni nogomet kakvoga igraju Mario Mandžukić i Nikica Jelavić. Ivica Olić i Eduardo labave su poveznice između dvaju razdoblja različitih pristupa, obojica igraju sa zadrškom.
Današnji stoperski par čine Vedran Ćorluka i Gordon Schildenfeld, koji nisu izbor budući da izbornik praktično nema drugog izbora. Ćorluka nije klasični stoper, u vrhunskim klubovima (Tottenham, Leverkusen) njegovo je mjesto na desnom boku. Schildenfeld je klasični stoper koji nema klasu Roberta Kovača ili Šimunića, u prosječnom klubu (Eintracht F.) igra standarno. Dejan Lovren (Lyon) je otpao zbog ozljede, prve zamjene su Joe Šimunić (Dinamo) i Jurica Buljat (Macabi Haiffa), koji igraju u klubovima i ligama nižeg razreda. Stopera može igrati i Domagoj Vida (Dinamo), koji dijeli Ćorlukinu sudbinu. Vida može stopera vrhunski igrati na nešto nižoj razini (Dinamo), na višoj razini (Leverkusen) niži je prag tolerancije prema pogrešakama.
Naravno da igra u obrani ne ovisi samo o stoperima, ali svaka obrana počiva na kvaliteti dvojice središnjih braniča. Uvažavajući parametre koje određuju vijeme i prostor u razdoblju između dva europska prvenstva, usporedba stoperskih parova R. Kovač – Šimunić i Ćoruka – Schieldenfeld umnogome definira izglede današnje reprezentacije.
