Vratar Varaždina Dinko Horkaš skrivio je nepotreban prekršaj nad Biukom, Marko Livaja bio je siguran sa bijele točke.
Domaći vratar do tada je bio najbolji pojedinac susreta, držao je svoju momčad u utakmici.
Hajduk je zahvaljući daru varaždinskog čuvara mreže osvojio tri boda čime se približio Rijeci na ljestvici.
Nakon dobrih prezentacija protiv Rijeke i Dinama na Poljudu, sraz s Varaždincima ponudio je igru kakvu smo gledali ranije.
Bila je to teško gledljiva, mučna, slaba igra!
Mučili su se igrači na travnjaku, još više navijači pred malim ekranima.
Tri boda osvojena su na "mišiće".
Ulaziti u analize igre svakog igrača ponaosobno bilo bi gubljenje vremena.
Vjerujemo da ljudi koji vode brigu o stručnom segmentu kluba već imaju u glavama popis igrača koji mogu nositi bijeli dres.
U završnici prvenstva bod(ovi) su najvažniji, sve ostalo, čim sudac odsvira kraj susreta, ide u zaborav.
Zanimljivo je razmišljanje Tramezzanija kada je u pitanju slaganje momčadi.
Treba čuti njegovo pojašnjenje zašto je iz početne jedanaestorice izostavio mladog i talentiranog napadača Marina Ljubičića, koji je odlično odigrao protiv Rijeke, bio je više nego solidan u srazu s Dinamom.
Odjednom je sjedio cijelu utakmicu na klupi za pričuve.
Od prve minute priliku je dobio nespremni Umut Nayir kojega nije bilo na prethodnim utakmicama zbog ozljede.
Talijan je umjesto njega na travnjak poslao Dimanatakosa, koja promašena investicija.
Ljubičić nije bio ni blizu momčadi u razmišljanjima trenera Tramezzanija.
Poslije devetogodišnjeg posta juniori Hajduka osvojili su titulu prvaka.
Ima među juniorima nekoliko zanimljivih mladih igrača, koje treba povesti na ljetne priprememe i polako ih uvoditi u prvoligaški nogomet.
Samo treba vjerovati u njih.
