Sedamdesete godine prošlog stoljeća bile se najuspješnije razdoblje za Hajduk, koji je tada "harao" prvom ligom bivše države.
Ivan Buljan bio je jedan od glavnih igrača, najzaslužnijih za osvojene trofeje i za nisku vrhunskih rezultata u europskim natjecanjima.
Buljan je iz Hajduka otišao u HSV, igračku je karijeru nastavio u slavnom američkom klubu Cosmosu.
Igrao je za reprezentaciju bivše države.
Nakon što je objesio kopačke o klin, obnašao je funkciju sportskog direktora Hajduka, jednu sezonu bio je trener bijelih:
- Kraj sedamndesetih godina bio je za mene vrhunac igračke karijere, s Hajdukom sam osvojio tri prvenstva i četri Kupa bivše države. Imali smo strašnu momčad koju je sjajno vodio pokojni Tomislav Ivić. Mislim da smo mogli i trebali više napraviti u europskim kupovima, prije svega u Kupu prvaka, kako se tada zvala Liga prvaka. U europskom Kupu kupova smo također odigrali niz odličnih utakmica. Posebice su mi u sjećanju ostala dva ogleda polufinala protiv Leedsa. U gostima smo izgubili s minimalnih 0:1, nažalost na Staroj plinari nisu uspjeli zabiti gol, utakmica je završila bez golova. Osim toga s HSV-om sam 1979. godine osvojio titulu prvaka Bundeslige, sjajno nas je s klupe vodio Branko Zebec. On je najbolji stručnjak s kojim sam radio u igračkoj karijeri. Lijepo se ponekad prisjetiti tih dana i događanja, u dahu nam je kazao Ivan Buljan kojega su navijači od milja zvali Iko.
Puno je bilo sjajnih utakmica u danima uspjeha i slave:
- Nikada neću zaboraviti pobjedu nad Partizanom na stadionu JNA u Beogradu, koja nam je otvorila put prema osvajanju titule prvaka koju smo svi zajedno, a posebice navijači čekali punih 16 godina. U finišu prvenstva pobjedili smo Partizan na njihovom travnjaku rezulatom 4:3, postigao sam četvrti, pobjednosni gol. Po povratku u Split dočekao nas je cijeli grad. Bila to ludnica koju je teško opisati. U posljednjem kolu na igralištu kod Stare plinare pobijedili smo Olimpiju i potvrdili titulu prvaka, slavlje je trajalo nekoliko dana i noći, prisjeća se Buljan.
Jedna utakmica je bila posebna u Buljanovoj karijeri, utakmicu Hajduka i HSV-a na prepunoj poljudskoj ljepotici igrao je kao gost.
Bio je to uzvratni sraz četvrtfinala Kupa prvaka, bijeli su pobijedili rezultatom 3:2, ali su na gostovanju izgubili 0:1 što se pokazalo kobno za hajdukovce.
Odigrao je Buljan vrhunsku utakmicu u dresu gostujuće momčadi.
- Mnogo toga je vezano uz ta dva susreta. Negdje u mjesecu studenom 1979. godine dijagnosticirana mi je žutica, točnije hepatitis B. Prve procjene liječnika bile su da ću najmanje šest mjeseci biti izvan terena. Kada smo saznali da smo za protivnika dobili Hajduk, trener Zebec je zatražio od klupskih liječnika da me pokušaju barem koliko-toliko osposobiti za te dvije utakmice. Prvu utakmicu u Hamburgu nisam igrao, u uzvratu sam krenuo od prve minuta. Hajduk je i u prvom susretu, usudio bih se kazati, bio bolji od nas. Na Poljudu smo srećom na otvaranju utakmice zabili gol, bilo nam je malo lakše. Međutim, strepili smo do kraja utakmice, Primorac je promašio penal, zabio je gol za vodstvo od 3:2 i to u 85. minuti. Do kraja dvoboja svaka minuta nam je bila kao vječnost. Imao je Hajduk odličnu momčad, Šurjak, Mužinić, Gudelj, Zlatko i Zoran Vujović... Na drugoj strani mi smo imali najboljeg igrača u Europi u tom trenutku, Keegana (zajednička fotografija, op. a.), bili su tu još Magath, Kaltz, Hrubesh... Nije mi bilo lako istrčati na Poljudu, ipak sam u Hajduku doživio svoje nabolje trenutke, osvajao trofeje. Od kada smo 1971. godine osvojili titulu prvaka do odlaska u HSV-a u ljeto 1977. godine, s bijelima sam u sedam godina osvojio sedam trofeja, govori Buljan. 
Koronavirus gotovo je parazirao cijelu zemaljsku kuglu, miruje nogometna lopta:
- Ovakvoj pandemiji nitko se niti u snu nije nadao. Ljudi koji vodu državu, Nacionalni stožer, promptno su reagirali i stoga smo među najboljim državama na svijetu što se tiče broja oboljenih i umrlih. Znam da nikome nije drago ostati doma, to je jedini način da se što prije riješimo COVID-a. Bogate europske nogometne velesile žure da nastave prvenstva. Bundesliga bi se trebala nastaviti 9. svibnja, bit će dopušteno do 300 ljudi na tribinama. Razumljiva mi je žurba europskih klubova, jer su privremeno ostali bez prihoda od televizijskih prava, sponzora, ulaznica... Utakmice bez navijača su nogomet bez nogometa, kao probušeni balun... Kako će to izgledati na Allianz Areni? Tužno! Nogomet se igra zbog navijača. Bojim da će to biti strašno gledati, ali ljudski životi su važniji od "najvažnije sporedne stvari na svijetu", kako nazivaju nogomet, zaključio je Buljan.
