Igor Tudor obratio se novinarima uoči utakmice protiv Slavena Belupa u petak (21.05 sati) na Poljudu:
- Svjestan sam dva zadnja poraza i pozicije na ljestvici, kao trener preuzimam punu odgovornost za to. Osnovna je podrška igračima, disbalans očekivanja i mogućnosti momčadi i ovako dres Hajduka čini težim. Počevši od Marina, koji je jedan od najboljih momaka koje sam trenirao, pa i ostalih, molim publiku za podršku. Što se tiče mene, došao sam iz jednoga razloga, pomoći ako mogu. Ni zbog novaca, ni slave, ni trenerske karijere. Ako netko misli da ja to ne mogu i da ima boljih, ja bez gorčine i ljutnje u ovom trenutku mogu otići. Ja neću biti teret klubu ni za ugovor, ni za druge stvari. I ja bih da vidim 20 novih igrača i trenera, mijenjao trenera, novi trener nosi novu nadu da će problemi nestati, da će igrati 's četiri', da će igrati novi igrači, deset metara naprijed ili nazad, da će to riješiti situaciju i da će biti bolji od Burića i od Kopića i od mene. Problemi su veliki, ja sam tu da ih riješim. Znao sam da će biti teško, možda i nemoguće. Ponavljam, ja sam tu najmanje bitan, ako treba, isti tren hvala lijepa...
Osim trenerskih odluka često se Tudoru spočitavaju i određene osobine...
- Vidite moje lice, netko me naziva arogantnim i bezobraznim, vole se ljudi baviti time, ja mislim da je to nebitno. Volio bih da sam navijač, da imam trenera koji brani klub i momčad. Svjestan sam da se moj nastup ne sviđa određenom dijelu ljudi i kad stvari krenu loše, da je trener na tapetu. Problemi su veliki, ali sve je u našim rukama i dalje, jedan gol u prošloj utakmici i bili bismo na drugom mjestu. Vidim dosta kritika, neke su s razlogom, neke nisu. Nema ideje, nema igre... Gledam i druge, nemaju ni drugi to što Hajduk nema. Mi smo imali dvije pobjede u startu, a ispada da nemamo nijednu. Treba stati iza ove momčadi, to je najbolje što imamo. I nije im lako. Ja se cijeli život bavim jednom vrstom nogometa koji se bazira na igri, na ideji. Ako netko ne gleda površno, ja sam od 2012. do danas težio ideji i prepoznatljivosti. U dobrom dijelu sam uspio, ali ne stalno. Stvari se u nogometu lako mijenjaju. I s Hajdukom, kad je bio budžet pet puta manji. Ili sam ja u tih pet puta lošiji trener ili bi to trebalo biti pet puta lakše. Lako je sa strane gledati, u prvom mandatu nisam u godinu i pol dobio nijednu poruku, a sada, nakon druge utakmice i druge pobjede dobio sam pet poruka omalovažavanja. Bez obzira na sve, ja sam tu, motiviran i jak, kakav trener Hajduka mora biti.
Mnogi se ljudi pitaju koji je smisao izmjena u posljednjoj minuti ogleda s Lokomotivom?
- Drago mi je da me to pitate. Bio je korner prije toga, i mi smo odgodili zamjenu kod suca jer se ne mijenja uoči kornera. No lopta je išla opet u korner i zamjena se mora obaviti. Dimitrov nije stajao gdje je trebao, kaže da mu je netko rekao da se makne. Osam igrača smo imali u kaznenom prostoru. Ima tu milijun detalja, momci su zeleni, njihov je igrač zabio gol sa 16 metara, između naša četiri igrača. Momcima nemam što reći, 118 km su istrčali. Pitaju se neki zašto su se povukli, pa nisam im ja to rekao, to je nogomet... Problem je što igramo s tri iza, to je problem. Zašto nisam ustalio momčad? Svi imaju priliku. Kao da ja to ne bih volio. Nisam s kruške pao. Trener sam sedam, osam godina, imao sam po pet utamica po 11 istih, ja bih to volio. Nije to eksperiment i neznanje, ja imam 15-16 igrača u 'pet deka'. Mi kao nemamo ritam, a ispada da su drugi Barcelona. Danas svatko kreira mišljenje i piše. Ova majica ima težinu, u Turskoj su svi letjeli, u prvenstvu malo drugačije. Ja sam miran, došao sam pomoći ako mogu, objasniti ljudima, ako netko misli da mogu pokrenuti, super, ako ne, imam troje djece i život ide dalje.
Mario Stanić istaknuo je problem mentalne stabilnosti. Hoćete li potražiti pomoć psihologa?
- Neke stvari ja ne mogu javno komunicirati. Probleme znam, oni su veliki, postoje načini, ali nije ni mjesto ni vrijeme pet kola prije kraja. Treba izvući maksimum. Ja razumijem da su ljudi frustrirani, treba godina-dvije, bio je Burić prvi, bio je i Kopić, ali to nije realno, kao što se da dobro diskutirati je li realno drugo mjesto. Ali to je ljudima teško spomenuti, jer Hajduk mora pobijediti. Mi imamo 2:1, a ovaj me u Kranjčevićevoj vrijeđa 45 minuta, a mi smo na istoj strani.
Drugo mjesto je još dohvatljivo...
- Normalno da je. Svaka je utakmica bitna do kraja, ja sam najmanje bitan, podržite igrače, kod krivog pasa ili pogreške, oni trebaju podršku. Sve je još uvijek u našim rukama, svi će kiksati, Rijeka je kiksala, Dinamo se muči, Osijeku je teško, mi smo trebali voditi 4:0... Mene je korona i neigranje prijateljskih utakmica nagnalo na promjenu igre. Normalno je da igramo iz zadnje linije... Ja kao trener moram imati ideju, i uvijek sam se bavio igrom iz zadnje linije, mjesec dana je bilo drila svaki dan. Nije bilo treninga da nisam rekao dobro, linije pasa, dodavanja. Ali težina dresa mladim igračima je velika. Nisu to generacije kao ja, Vučko, Leko s 18 godina i nosimo Hajduka u Maksimiru. Nema toga više. Ti mladi moraju prestati biti sretni što smo mladi. Mali Brnić kaže imam tek 19. Juranović stoper? Pet kontri koje je imao Varaždin mi imamo barem jednoga ili dva igrača više, a oni su nam stvorili pet kontri.
Kakav je Slaven Belupo?
- Oni su super, imaju dobru momčad, bez pritiska, Stipić to dobro radi, miks dobrih igrača. Neće biti lako ali mi moramo gledati sebe, dignuti se, to ja svima kažem, ili jesi ili nisi, mlad - star, bijel - crn.
Kakav je Eduokov status?
- Kad netko četiri puta napravi problem, pa dobije novčanu kaznu, onda to i igrači traže od trenera. Ne znači da neće igrati sutra u prvih 11, rekao sam mu, evo ti, dokaži da ti je stalo i riješi utakmicu. Najlakše je pisati analize i piz....je, neki koji nikad balun nisu igrali.
Stigla je nova kazna igranja bez gledatelja?
- Ljudi moji, ne znate koja je to drama za domaće igrače. To je okolnost koja nije lagana, ja sam sretan da će sutra biti podrška i da ćemo izvući sve ovo do kraja - zaključio je Tudor.
