U četvrtak je gost novog podcasta Sportkluba bio Tomislav Ivković, legendarni golman i aktualni trener zaprešićkog Intera.
Neven Cvijanović i Josip Juraj Pajvot razgovarali su s Tomislavom Ivkovićem o aktualnoj situaciji Intera i ostalih klubova HNL-a, ali i prisjetili se njegovih vratarskih dana s posebnim naglaskom na dva legendarna skinuta jedanaesterca Maradoni.
CVIJANOVIĆ: SP 1990. 1/4 finale, obranio si penal Maradoni, ranije si mu u Kuku UEFA obranio penal također, kladili ste se?
IVKOVIĆ: Bilo je to u Kupu UEFA 1989. Maradona je ušao 15 minuta prije kraja. Tada nije mogao ništa iako se strijepilo u prvoj utakmici. No, u uzvratu u Napulju igralo se čvrsto (0:0) i došlo je do penala. Nisam imao rukavice. Dobio sam ih tek pred zagrijavanje. Odlučujući penal izvodio je Maradona, ako zabije, oni prolaze. Prišao sam mu i rekao 'hoćeš se kladiti da nećeš zabiti gol u 100 dolara?'. rekao je 'u redu'. Obranio sam mu. Dao mi je dres i 100 dolara. Na SP-u su me pitali što će biti ako opet dođe do penala. Rekao sam da ću obraniti. Maradona je odbio okladu unaprijed jer se htio koncentirati na utakmicu. Na utakmici tijekom penala ja ga zovem i kažem 'znam gdje pucaš'. Pokazao sam mu stranu gdje će pucati. Nadmudrio sam ga i praktički mi je dodao loptu. Nije me htio pogledati u oči prije penala. To je psiha najboljih igrača. Oni moraju uvijek zabiti.
PAJVOT: 2012. drugo mjesto u prvenstvu s Lokomotivom, finale kupa, poraz od Hajduka, bi li vam karijera išla gore da se sve posložilo?
IVKOVIĆ: Finale kupa ne mogu prežaliti jer smo bili bolja momčad od Hajduka. Bili smo bolji u obje utakmice, ali Sušić je odigrao utakmicu života. Dobili smo nesretan gol i koliko god smo pokušavali, nije išlo u drugom poluvremenu. Da smo uzeli kup, možda bi moja karijera išla nekim drugim smjerom. Ali ne mislim da bi to dovelo do klupe Dinama. No, pokazao sam da smo spremili i pripremili, ja i moja ekipa, niz igrača na kojima je Dinamo zaradio podosta.
PAJVOT: Je li Bjelica morao otići? Tko je odgovoran?
IVKOVIĆ: Puno smo sličnih scenarija vidjeli. Ljudi koji imaju uspjeh i jaki karakter završavaju kao Bjelica i Halilhodžić. Isto su zavšavali i pitomiji, ali na drugačiji način. Čudno je da trener s takvim uspjehom ne nastavi trenirati Dinamo, bez obzira na sve. Preemotivno su reagirali svi u klubu i s jedne i s druge strane. Normalno je da igrači na prvu ne žele smanjivati plaće, ali sve je uništila klupska objava tog odbijanja u novinama. Dosta je ljudi razočarano, ali ovo nije ni prvi ni zadnji put u Dinamu. Sumnjam da će novi ljudi koji su došli napraviti isti rezultat.
Cijeli razgovor poslušajte OVDJE
