Pobijedila je hrvatska košarkaška reprezentacija u svih šest dosadašnjih nastupa kroz pripremni period za Europsko prvenstvo koje će krenuti za šesnaest dana. Između ostalog, prvo podbacivanje dogodit će se i u Hrvatskoj, u zagrebačkoj Areni. Dvorani koja je u šest godina postojanja pozdravila niz sportaša, pjevača i raznoraznih umjetnika, bilo je tamo i cirkuskih atrakcija, ali i dobrog rukometa. Jer, da se ne zaboravi, rukometni mundijal 2009. godine bio je otponac gradnje zdanja u kojem će se od 5. do 10. rujna smjestiti petnaest tisuća zaljubljenika u košarku.
Ako je suditi po dosad viđenom, trenerski tercet Perasović - Gjergja - Naglić utvrdio je jasne okvire igre, očekivanja i razmišljanja u reprezentaciji. Jasno, ne ide na ruku ozljeda nominalno prvog razigravača Olivera Lafayettea, ali još nije kasno. Stigne doći Dontaye Draper, i to nakon što je stavio potpis na ugovor s Lokomotivom iz Kubana, klubom u kojem je prethodne dvije sezone proveo Kruno Simon prije ovoljetnog odlaska u društvo Jasmina Repeše u Milano. Draper jasno, može pomoći, igrač je to koji može puno donijeti u igri 'malih petorki'. Igrao je na dva Europska prvenstva, po mnogočemu bio i prevaga na putu do polufinala u Sloveniji.
Govoreći o razigravačima, klasičan je to problem ili barem pitanje otkako u reprezentaciji nema Popovića, Planinića i Kusa. Doduše, Popović bi vjerovatno i bio unutra da ima klub i adekvatnu razinu forme. Bio je u kombinacijama, ali će, barem se tako čini, priliku od ljudi sa strane dobiti Draper. Ako je uopće dobije, jer Hrvatska može i zna igrati sa Ukićem i Stipčevićem. Na koncu, loptu do Šarića, Hezonje, Tomića ili Bogdanovića može prenijeti bilo tko...
Protiv Litve - rapsodija. Utakmica se igrala u punoj Žalgiris Areni, a dojam je, osim jasmo bez navijačkog dekora bio kao da se igra u zagrebačkoj Areni. Šuterski na vrlo dobrom nivou, sa stamenom obranom u kojoj iskusnik Žorić osim prekaljenog rutinera istovremeno odaje dojam mladog borca, kao da je on taj koji tek dolazi na veliku scenu. Bogdanović i Šarić predvode ekipu, jedan iskustvom, drugi neutaživom željom za dokazivanjem u nacionalnom dresu nakon naporne sjevernoameričke odnosno turske sezone. Iako je Litva što zbog njihovih ozljeda a što zbog opraštanja od nacionalnog dresa igrala bez dobrog dijela (nekoć) stožernih igrača (Motiejunas, Valančiunas, Kleiza, Jasaitis, Pocius, braća Lavrinovič), ni ovakva nije slaba, što je dokazala pobhjedama u pripremnom razdoblju.
Hrvatska je napravila ono što se od nje tražilo. Kroz središnju fazu priprema, onu koja je nakon napornog rada na podizanju razine fizičke u Svetom Martinu i Zagrebu obilovala kontrolnim utakmicama, pružila dobru košarku i upozorila na nedostatke. Kao što je nakon utakmice u Kaunasu rekao trener u reprezentaciji Dario Gjergja, nedostajala im samo kontrola završnog dijela utakmice. Za priznati je da Hrvatska nikada nije bila u situaciji braniti dvadeset i osam koševa viška, koliko je u jednom trenutku bilo protiv Litve, ali spuštanje na trinaest koševa razlike trebalo je makar donekle onemogučiti u posljednje tri minute susreta.
Kritika će jasno, uvijek biti, zato pripreme i služe. Ono što je neosporno jest da je reprezentacija, kao što smo već i rekli, dobila novi izgled, dojma se kao da diše nekim novim plućima. Primjetno je da Perasović za razliku od njegovog prethodnika Repeše više razmišlja o učinku u obrani, što mu je uostalom i polazišna točka pripreme i realizacije svake utakmice. Zonske formacije prilagodio je igračima, a ne tabli za crtanje taktike, one se mijenjaju sukladno rezultatu baš kao i način preuzimanja protivničkih igrača. Strana pomoći, onda kada treba, funkcionira jako dobro, obrambena rješenja polako postaju forte Perasovićevog orkestra.
U napadu pak nema previše srljanja. Simon podjednako korisno situacije rješava sam ili ih izvlači na vanjski šut gdje su uvijek spremni Bogdanović, Rudež, sve češće i Tomas, onaj kojem se jednom sve mora vratiti. Tomić je ponovno unutra, iako se još uvijek doima - na 70 posto mogućnosti. Onda kada bude pravi, bit će nesavladiv, baš kao i Hezonja koji je tricom u prvom poluvremenu protiv Litve pokazao da je na pravom putu i što se šuta tiče.
Završna glazura tek slijedi. Nedvojbeno je također kako će struka zahtjevati dodatan rad na obrambenoj košarci, iako je Litva u prvom dijelu primjerice zabila tek osamnaest poena, što je tek malo više od prosjeka samog LeBrona Jamesa po četvrtini u finalnoj seriji prošlosezonske NBA-lige. Bogdanović i društvo namjestili su ruku u Bremenu i Kaunasu, za napadački učinak tako ne treba strahovati.
Eurobasket je poput svakog velikog natjecanja koloplet prikaza onog što se radilo kroz ljeto, znanja i umješnosti igrača koji nakon naporne sezone u klubovima dolaze nastupati za nacionalnu selekciju i njihove uigranosti. Ples velikih u borbi za europski tron i nastup najboljih na Olimpijskim igrama dogodine u Rio de Janeiru.
