Trostruki prvaci Europe, trostruki brončani s Olimpijskih igara, uvijek prisutni u svjetskom košarkaškom vrhu. To su Litavci, protivnici hrvatske košarkaške reprezentacije u ljubljanskom polufinalu europske smotre. Proučavati njihovu povijest vrlo je fascinatno, još od najranijih dana kada se europska natjecateljska košarka uopće počela igrati u modernom dobu. U predratnom vremenu, dok su još bili samostalna država osvojili su dvije europske krune (1937, 1939) predvođeni legendarnim Pranasom Lubinasom, koji ih je kao igrač-trener te 1939. godine pred svojom publikom doveo do zlatne medalje. Ono pravo za litavsku košarku počelo se događati nakon odcjepljenja od Sovjetskog saveza.
Vođa momčadi Arvydas Sabonis odveo je svoju reprezentaciju do bronce na Olimpijskim igrama u Barceloni, što je napravio i u Atlanti četiri godine kasnije. Sabonis nije igrao u Sydneyu 2000. godine kada su Litavci također došli do bronce. Što se tiče svjetskih prvenstava bilježe tek dva sedma mjesta, i to iz Grčke 1998. te Japana 2006. godine. Veliki povratak učinili su svjetskom broncom za posljednje smotre u Turskoj. No, ona stara Litva kakve se sjećamo iz epskih okršaja s našim košarkašima svoj je zenit doživjela u Švedskoj na Europskom prvenstvu prije deset godina. Tada su Litavci došli do zlata uz mega-momčad, možda i najbolju reprezentaciju koju su na okupu ikada imali. Predvodio ih je legendarni Šarunas Jasikevičius, šuterski dizao razarač Macijauskas, bio je tu i NBA-igrač Songaila.
Hrvatska i Litva zadnj put su se srele na španjolskoj smotri prije šest ljeta, barem što se Eurobasketa tiče. I tada je, naravno za nas kobno bilo četvrtfinale, kada su nas Litavci svladali sa 74-72. Kasnije su, predvođeni Kleizom i Kaukenasom, došli do bronce. Posljednji je puta hrvatska reprezentacija Litvu pobjedila davne 1998. godine i to u sklopu kvalifikacija za Europsko prvenstvo u Francuskoj naredne godine. Zbilo se to na splitskim Gripama, 25. veljače 1998. kada je Hrvatska uz 25 koševa i 12 skokova Dina Rađe pobjedila 72-64. Ironije radi, Litavci su nas upravo s tog prvenstva izbacili u osmini finala (91-75). U novom mileniju, uz spomenuti ogled iz Španjolske, sreli smo se i dvije godine ranije u Srbiji, kada su Litavci slavili u ogledu u skupini.
Linas Kleiza – prijetnja broj jedan
Kuriozitet je da u litavskom rosteru za ovo Europsko prvenstvo nema niti jedne od u ovom tekstu ranije spominjanih legendi njihove košarke, osim Linasa Kleize. Igrač je to koji je bio članom najbolje petorke prošlog Svjetskog prvenstva u Turskoj, a te je 2010. godine uvršten i u najbolji sastav Eurolige. Iste je sezone jedino do sada igrao u Europi. U dva je perioda boravio u NBA-u, odgravši epizodne uloge u momčadi, kao i većina ostalih Europljana. Draftiran je kao 27. pick 2005. godine za Portland, no Blazersi ga izravno putem 'tradea' šalju u Denver za Jarretta Jacka. U Nuggetsima provodi sljedeće četiri sezone, ulazio je s klupe u rotaciji s Carmelom Anthonyjem. Njegova top-sezona bila je 07/08, kada je u jednoj utakmici Utah Jazzu utrpao čak 41 koš. Te je sezone prosječno zabijao 11 koševa po susretu, no sljedeće, posljednje u Denveru nije naišao na povjerenje trenera Georgea Karla. Uzeo ga je tada Olympiakos za šest milijuna eura po sezoni na dvije godine. Osvojio je Kup, ušao u najbolju petorku Europe, i onda se vratio u NBA, na još tri sezone, no ovoga puta u Toronto. Taman po dolasku puknuo je meniskus desnog koljena, pa ga 18 mjeseci nije bilo na terenu, taman kada je bio na vrhuncu karijere. Od sljedeće će sezone Linas Kleiza igrati u Fenerbahceu, uz naše Bogdanovića i Žorića.
Visoki i iznimno atletični
Litva na svakoj, a pogotovo na visokim pozicijama, ima po dva igrača. Ako je Kleiza, što definitivno i jest – prva opcija na poziciji 'četiri', onda je njegova zamjena ujedno i njegov nasljednik, iako je ovome tek 28 godina. Donatas Motiejunas, 23-godišnji igrač Houston Rocketsa ima sve predispozicije za odmjenu Kleize. U reprezentaciji je od svoje petnaeste godine, praktički čim je debitirao za Žalgiris, najbolji litavski klub, debitirao je i za reprezentaciju. Na centarskoj poziciji pokriveni su još bolje, a prvi je izbor jedan od dvojice Lavrinoviča, Darjuš. Nakon trofejne karijere u kojoj je naslove državnog prvaka osvajao u tri različite zemlje, skrasio se u kijevskom Budivelnyku.
Darjuš je bio trostruki prvak sa Žalgirisom (Litva), Fenerbahceom (Turska) i moskovskim CSKA-om (Rusija). No, i on ima svog nasljednika, a to je Jonas Valančiunas, 21-godišnji centar Toronto Raptorsa, jedan od mladih litavskih lavova koji su se već dokazali na europskom odnosno svjetskom kadetskom prvenstvu 2008. i 2009, kada je u oba slučaja Valančiunas bio proglašen MVP-jem turnira. Osvojio je ovaj mladić nagradu za najboljeg mladog igrača svijeta po izboru FIBA-e, krovne košarkaške organizacije (2011 i 2012). Nakon tri sezone u Lietuvos Rytasu, izabran je kao 5. pick NBA-drafta prije dvije sezone. Prošle sezone Valančiunas je postizao 114.4 poena i bilježio 7.3 skokova po utakmici uz 23 minute na prketu, a posljednje priznanje dobio je ovoga ljeta kao najkorisniji igrač NBA ljetne lige.
Dodaju li se Kleizi, Valančiunasu, Darjušu Lavrinoviču i Motiejunasu još i Javtokas te drugi brat, Kšyštof Lavrinovič, dolazi se do podatka da Litva ima šest igrača za rotaciju na dvije centarske pozicije. Ove dvije potonje legende na ljubljanksom prvenstvu ne igraju puno, pa soga ne treba očekivati veliku minutažu njih dvojice niti u srazu protiv Hrvatske. Na 'malome' svoje zacementirano mjesto ima još jedan 28-godišnjak, Jonas Mačiulis, igrač Panathinaikosa. Na Bogdanovićevoj poziciji 'dva' pak treba tražiti najveću priliku za lake koševe, budući da je tamo standardan Selbutis (Lietuvos Rytas), objektivno najslabija karika u petorci Litve. Na turniru je zabio tek četiri trice, no ima dvadeset asistencija. U rotaciji može dobro poslužiti i Pocius (Žalgiris), isto tako jedna od legendi u reprezentaciji. Glavni razigravač je Mantas Kalnietis, suigrač našeg Simona u Lokomotiv Kubanu.
Litavski put – na koš razliku prošli skupinu smrti u Jesenicama
Tko god je pratio skupinu B ovoga turnira zna da se u njoj svašta događalo. Sumirano, Litva je u natjecanje, poput Hrvatske, krenula porazom od Srbije (56-63). Uslijedile su pobjede protiv Makedonije, Latvije i Crne Gore (nakon produžetka), da bi u posljednjem kolu izgubili od Bosne i Hercegovine. Ta je pobjeda izabranicima Ace Petrovića ipak bila nedovoljna za prolazak dalje, kada se zatvorio krug od četiri reprezentacije sa po osam bodova. Zbog međusobne koš-razlike s ostalima u skupini Litva je završila kao druga iza Srbije. Stvari su na svoje mjesto sjele u Ljubljani, gdje su u skupini E svladali sve tri prepreke. Na startu drugoga kruga ostavili su Francuze na -14, potom Belgiju na -19, a uoči četvrtfinala pobjedili i Ukrajinu (70-63). U četvrtfinalu uspjeli su svladati Italiju (81-77) i to ponajviše zahvaljujući seriji 12-0 na početku posljednje četvrtine. Bilo je na kraju prve četvrtine i 13 pogodaka viška za Litvu koja je taj susret dva puta morala lomiti, da bi ga na kraju slomila.
Litavci na ovoj europskoj smotri pojedinačno gledano ne zabijaju puno. Nitko u ovih deset utakmica kod njih nema ukupno preko sto postignutih koševa, dok za usporebu naš najbolji strijelac Bogdanović ima 154 postignuta poena. Ne zabijaju puno, ali zabijaju svi, i ta varijabilnost mogla bi danas biti od presudne važnosti. Hrvatsku je u četvrtfinalu idealno služio vanjski šut uz rijetko viđenu preciznost s linije slobodnih bacanja. Trebat će tako nastaviti i u ogledu s Litvom, koja će kazniti i najmanju pogrešku naših košarkaša, a srećom takvih je u dosadašnjem tijeku natjecanja bilo vrlo malo.
Litavski imperativ – hrvatska šansa
Dosta smo hvalili, uzdizali i glorificirali Litavce. Na stranu sva njihova povijest, aktualna visina i raznovrsnost, spoj mladosti i iskustva, kombinatorika u rotaciji. Hrvatska do povjesnog finala jednog Europskog prvenstva, u kojem kao samostalna država nije bila nikada, može samo uz zajedništvo i konstatnu obranu. Za očekivati je da će naši momci u utakmicu ući s ogromnom dozom respekta, kao što su ga imali primjerice i protiv Talijana u drugoj fazi natjecanja. Imena poput Kleize ili mladih NBA-jevaca Valančiunasa i Motiejunasa ne bi trebala stvarati problem u našoj reprezentaciji. Cilj je ostvaren, prokletstvo polufinala je skinuto, plasman na Mundijal dogodine u Španjolskoj je osiguran. Jednako angažiranim pristupom uz odlučnost kakvu je primjerice protiv Ukrajinaca imao Simon donijeti će novo, deveto uzastopno slavlje za hrvatrske košarkaše. Pritisak je definitivno na litavskoj strani. Oni su na svom parketu, na prošlom EP-u bili peti, dok su u Londonu na Olimpijskim Igrama lani bili tek osmi. Glad za novom medaljom zasigurno postoji, moguća je nervoza. Bit će to jedanaesta utakmica u šesnaest dana, tako da o umoru ne treba niti trošiti riječi.
Bit će to dvoboj za uživanje, dvoboj u kojem bi hrvatski košarkaši zlatnim slovima mogli napisati novu stranicu povijesti. Protiv jakih Litavaca bit će hrvanja za svaki poen, u čvrstoj i teško predvidivoj bitci za veliko finale.
