HRVATSKA - BRAZIL Antonio Jordano: Daleko je Tokio, za mene osobno ovo je stvarno velik iskorak, upao sam među najbolje igrače

Srijeda, 30. lipnja 2021. 00:09 Napisao/la  Kristian Sirotich

Nismo se posebno pripremali za Brazil, najviše smo fokusirani na nas same, to je put kojim idemo, kaže 22-godišnji Riječanin

Antonio Jordano
Antonio Jordano

Hrvatska košarkaška reprezentaicija u srijedu otvara nastup na turniru olimpijskih kvalifikacija u Splitu, izabranike Veljka Mršića od 20 sati u Spaladium Areni očekuje dvoboj s Brazilom, koji je nastup otvorio uvjerljivom pobjedom nad Tunisom (83:57).

Veljko Mršić na raspolaganju nema sve one igrače na koje bi volio računati, ponešto je otpalo zbog obaveza u NBA ligi (Šarić, Zubac), ponešto zbog ozljeda (Bender, Simon), ali ipak je posložena respektabilna momčad, koja predvođena Bojanom Bogdanovićem, Marijom Hezonjom i Tonijem Žižićem sigurno nije bez izgleda.

A među 12 odabranih neočekivano je osvanulo i jedno praktički novo ime, iako u košarkaškim krugovima za njega nitko neće reći da je – novo lice.

Riječanin Antonio Jordano ovu je sezonu započeo u Osijeku, a mogao bi ju završiti u Tokiju.

Filmska priča!

- Ma daleko je Tokio, poručit će iz Splita Antonio Jordano, skromni 23-godišnji branič šuter, koji je košarkašku abecedu naučio u riječkim klubovima (Torpedo, Kvarner 2010) pa onda preko Cedevite došao do mlade reprezentacije, Osijeka, Zadra i – mjesta među 12 na olimpijskom kvalifikacijskom turniru.

Da, točno je da je daleko Tokijo, prvo treba izboriti nastup na Olimpijskim igrama, onda treba vidjeti tko će sve od sada prekobrojnih biti na dispoziciji izborniku, ali kada se sagleda gdje je ovaj mladi košarkaš bio na početku ove sezone i gdje je sada ne preostaje drugo nego – nakloniti se i čestitati.

- Od Osijeka do Tokija (ha, ha, ha). Stvarno ne želim gledati tako daleko, ali za mene je već ovo jako puno, među 12 reprezentativaca koji se bore za odlazak na Olimpijske igre. Upao sam među najbolje, među velike igrače, za mene osobno i za moju karijeru ovo je stvarno velik iskorak. Rekao sam već jednom, sav taj trud kojega uložiš ti se jednom vrati, meni se je sada počelo vraćati i ovo mi samo može biti poticaj za još veći rad, nastavit će Jordano.

Kaže ovaj mladi Riječanin da je atmosfera unutar momčadi odlična, svi jedva čekaju početak turnira i otvaranje protiv Brazila.

- Dečki su odlični, svi smo zajedno, od prvog do zadnjeg, nema tu nikakvih razlika. OK, veliko je iščekivanje uoči početka turnira, ali to je normalno, ulog je ogroman, u pitanju je plasman na Olimpijske igre u Tokijo i povrh svega igramo na domaćem terenu. No, imamo odličnu ekipu i mislim da nismo bez izgleda za osvajanje prvog mjesta. Pogotovo sada kada nam je došao i Bojan Bogdanović, on je naš najbolji igrač, jako puno nam znači, govori Jordano.

Brazil je krenuo pobjedom, Vitor Benite je sa 15 poena predvodio momčad koja je pogodila čak 12 trica iz 28 pokušaja.

- Nismo se ništa posebno pripremali za Brazil, najviše smo fokusirani na nas same, u kojem ćemo smjeru ići u obrani i napadu. I to je nekako put kojim idemo i želimo ići. Naravno da nam je bitno tko  je s druge strane, naravno da su bitne i neke njihove karakteristike, ali prvenstveno sve ovisi o nama samima. Kažem, ulog je velik, u pitanju je odlazak na Olimpijske igre i svako od nas će pružiti svoj maksimum da bismo taj cilj ostvarili, nastavlja Antonio, koji je uvjeren da ova reprezentacija to može napraviti.

- Ona prva utakmica protiv Slovenije u Rijeci nije bila dobra, ali tek smo došli iz klubova, nismo bili kompletni, nismo imali puno treninga iza sebe, nije bilo za očekivati da će to na nešto sličiti. No, imali smo dovoljno vremena da se pripremimo i uklopimo, zadnjih tjedan dana smo kompletni, mislim da smo napravili dobar posao. Naravno, od priče nema ništa, sada to treba potvrditi na terenu, zaključit će Antonio Jordano, koji se bori za titulu trećeg riječkog košarkaša sa statusom olimpijca, za sada su na tom popisu tek Aramis Naglić i Davor Kus.

Neće mu biti lako, dug je put do Tokija, ali još uvijek je moguće.

U sportu je uvijek sve moguće, sport je nepresušan izvor filmskih priča, pa zašto i Jordanova ne bi bila jedna od njih!