Teza da je Kvarner sezonu završio u četvrtfinalu doigravanja za prvaka s najskupljom momčadi u klupskoj povijesti ovako izgleda iz perspektive klupske struke koju osmišljava i provodi Davor Kus:
- Najveći proračun u klupskoj povijesti ponavlja se mjesecima kao mantra, mislim da taj proračun treba staviti u vremenski kontekst. Treba usporediti koliko taj iznos vrijedi danas, koliko je vrijedio prije pet godina, koliko je vrijedio prije deset godina... Nekada su igrači Kvarnera mogli kupiti stan od godišnje zarade, danas ni jedan naš igrač ne može kupiti trećinu stana! Ako gledamo na rast proračuna u odnosu na naše konkurente u Premijer ligi, onda možemo reći da svih dvanaest klubova imaju najveće proračune u zadnjih desetak godina uključujući Zadar, Split i Cibonu. Konkurencija diktira iznose proračuna, u tom kontekstu treba promatrati slaganje momčadi, govori slavno ima riječke košarke.
Kus se u prosincu 2023. godine vratio u riječku košarku nakon 23 godine, nekadašnji reprezentativac postao je nositelj projekta povratka Kvarnera u vrh hrvatske košarke.
Evo koliko je Kus zadovoljan proteklom sezonom:
- Momčad smo slagali treneri i ja, s našim prijedlozima suglasili su se predsjednik i uprava. Nema puno igrača koji kvalitetom mogu jamčiti određeni plasman, a njih žele i drugi klubovi, jasno da se ne možemo u tome natjecati sa Cibonom, Splitom ili Zadrom, pa ni s Cedevitom Junior koja je prošle sezone igrala FIBA Euro Cup. Nije baš jednostavno dovesti kvalitetne igrače u takvim okolnostima. Liga je ove sezone bila izuzetno izjednačena, praktično svih dvanaest klubova imali su određene ambicije, zbog toga je vrlo diskutabilno tvrditi da je proračun bio rješenje svih problema, kaže Kus.
Teza da je Kvarner prošle sezone imao bolje igrače nego momčad počiva na pobjedama protiv tri najbolje momčadi, ne može Zadar, Cibonu i Split pobijediti momčad koja nema pojedinačnu kvalitetu:
- Pobijedili smo i Cedevitu Junior koja je pod vodstvom trenera Vladimira Anzulovića igrala jako dobro u Euro Cupu, ali smo izgubili sve tri utakmice od Dubrovnika, po dvije od Samobora, Zaboka i Alkara... Nakon toga se postavlja pitanje koliko je realno bila kvalitetna momčad?! Mislim da je odgovor negdje u sredini! Vrlo je osjetljiva tema u momčadskom sportu karakter igrača, posebice kada svake sezone slažeš momčad od početka kao što je kod nas bio slučaj. Teško je dovesti desetoricu igrača koji će odmah kliknuti između sebe u svlačionici, zajedništvo se razvija prirodno samo po sebi, bitni su odnosi između trenera i igrača... Puno faktora utječe na rezultate, naglašava Kus.
- Nama se dogodilo da smo imali prevelika očekivanja još prije početka sezone na Liburnia kupu, kada se nismo uspjeli plasirati u ENBL (European North Basketball League, op.a.). Bilo je i objektivnih razloga zbog kojih nismo dobro izgledali, neki igrači nisu bili fizički spremni. Sezonu smo počeli s četirima porazima od naših izravnih konkurenata za pozicije koje smo planirali osvojiti, a onda počne klasična priča o traženju alibija za neuspjehe. Momčad nije zajednički uspjela prevazići probleme, takvo nas je ozračje pratilo većim dijelom sezone, nismo uspjeli uspostaviti konstantnost.
Jeste li imali bolje igrače nego momčad?
- Nismo do kraja profunkcionirali kao momčad. Moram reći da je klub pokazao stabilnost i ozbiljnost kroz dodatnu selekciju, tijekom sezone doveli smo Supremea, Bašića i Barnjaka koji su nam puno pomogli, ispostavilo se da su postali igrači prve petorke. Doveli smo igrače u skladu s mogućnostima, pokušavali smo učiniti sve da sezona na kraju bude uspješna. Ako već govorimo o tome je li sezona bila uspješna, podsjećam da smo tek dvije sezone premijerligaši. Obje sezone završili smo u play-offu! Pa nije baš Kvarner kroz povijest bio tako stabilan prvoligaš da je stalno igrao u play-offu.
Treba dodati da vas je zbog sustava natjecanja zadnje kolo dijelilo od play-outa i play-offa?
- Možemo i tako gledati, ali tablica nikada ne laže. Mi smo rezultatima zaslužili plasman u play-off što će jedino ostati zapisano, ističe Kus.
Svi su igrači slobodni što znaći da opet treba slagati novu momčad, a rijetko se u svim momčadskim sportovima u prvoj sezoni sve poklopi kao što se poklopilo u Dinamu prošle sezone, u pravilu se momčadi slažu kroz dva, tri prijelazna roka:
- Ne bih rekao da ćemo iduće sezone početi slagati momčad otpočetka kao proteklih sezona, iduće sezone napokon ćemo imati igrače iz naše škole košarke. Dugo se nije dogodilo da imamo četvoricu igrača na širem popisu U-18 reprezentacije, u zavšnici U-19 prvenstva koja traje, igramo s godinu dana mlađom selekcijom, nemamo ni jednog igrača izlaznog godišta. Nekoliko igrača koji završavaju juniorski staž sigurno će biti među 12 igrača u rosteru, siguran sam da dvojica, trojica odmah mogu igrati. Ti su igrači produkt naše škole, fizički i taktički mogu ispuniti zahtjeve Premijer lige. To je rezultat dobroga rada i suradnje s Nikolom Vujčićem, ali ništa ne ide preko noći, govori Kus.
- Odradili smo nekoliko selekcija, nadograđivala se struka, na početku sezone došao je Luka Kralj, izbornik juniorske reprezentacije došao je iz Cibone čime smo na određeni način iskazali snagu kluba. Napokon imamo produkt naše škole koji se može priključiti prvoj momčadi tako da nećemo morati dovesti kompletno novu momčad. Naravno da trebamo dovesti igrače koji će biti nositelji kvalitete, a s obzirom na tržište govorimo o petnaestak igrača koje žele svi klubovi u ligi. Mislim da ćemo imati puno lakši zadatak nego prošlo ljeto, kaže Kus.
Klub je još uvijek dužan igračima plaće što sigurno nije dobra poruka uoči prijelaznog roka:
- Apsolutno! Siguran sam da će uprava na čelu s predsjednik Robertom Jurkovićem pronaći sredstva da isplatimo zaostale plaće i time završimo sezonu. Nikome nismo ostali dužni protekle tri godine, pa nećemo ostati dužni ni ove godine. To je preduvjet da bismo mogli govoriti o slaganju nove momčadi. Vrlo je bitno da radimo na stabilnosti kluba u idućem razdoblju, počevši od trenera prema gore. Po meni je jedino normalno da se okrenemo mladima igračima, ne samo mi nego svi klubovi u ligi moraju početi davati šanse mladim igračima kojih ima sve manje jer idu na koledže. Moramo pronaći trenera koji će to moći odraditi, to je naš sportski cilj, priča Kus.
Davor Kus doima se motivirano isto kao prije dvije i pol sezone, kada je počeo raditi u Kvarneru kao sportski direktor:
- Apsolutno, posebice zbog toga što napokon možemo početi raditi nešto što je sportu najzdravije, a to je afirmacija mladih igrača. Imam motiva i ako budem imao podršku predsjednika i uprave, spreman sam dalje raditi. Posebice zbog toga što radim s Nikolom Vujčićem, koji je postao ozbiljan klupski partner koji puno pomaže svojim znanjem. Nakon dvije godine rada na razvoju igrača, napokon nešto možemo implementirati u prvoj momčadi, zbog toga sam posebno motiviran. Na koncu, i moja je generacija za prvu momčad Kvarnera počela igrati sa 17, 18 godina, nismo prvoligašku košarku počeli igrati s 25 godina! Vidim šansu za mlade igrače, poručuje Kus.