Saša Jelušić, ugledni riječki odvjetnik, ne spada u skupinu povremenih navijača. Od Europskog prvenstva u Portugalu 2004. godine Jelušić prati nastupe naše reprezentacije kad god mu dopuste obveze, redovito odlazi na velika natjecanja. Utakmica u Poznanju između Hrvatske i Italije bila je prilika da upozna Poljsku.
- Poljska me ugodno iznenadila! U tri dana imali smo priliku vidjeti tri Poljske, da tako kažem. Prva je ona u središtu Poznanja, koja odiše povijesnom monumentalnošću prije dolaska komunizma, pred njoj se naš Trg bana Jelačića u Zagrebu može sakriti! Druga je ona siva Poljska na periferiji grada, koja potječe iz razdoblja komunizma i treća je nova Poljska koja je nastala nakon devedesetih. Poznanj je grad od 570.000 stanovnika u kojemu se može jesti odlična hrana u vrhunskom talijanskom restaurantu ili izvrstan suschi, mogu se kupiti vrhunske talijanske cipele i sve to za dosta manje novaca nego kod nas. Primjer, na benzinskoj stanici, gdje je u pravilu sve skuplje 30 posto, Heineken pivo stoji 8 kuna! Mislili smo da je greška! Dakle, nije istina da je sve skupo, da su zbog EURO-a Poljaci dignuli cijene do neba, kaže Jelušić koji je u Poznanj doputovao iz Berlina:
- Avionom smo putovali do Berlina, odakle smo se vozili dvjestotinjak kilometara do Poznanja. Šalili smo se da nam je tek sada postalo jasno zašto je Hitleru trebalo par dana da osvoji Poljsku, cijelim putem nismo naišli ni na jednu grbu. Sjedneš u tenk i u jednom danu osvojiš 50 kilometara, isto je bilo i Rusima kada su s druge strane oslobađali Poljsku. Samo ravnina i svaki pedalj obrađene zemlje, govori Jelušić.
Uoči, poslije i tijekom utakmice hrvatski navijači pokazali su dva lica. Kao i tijekom utakmice protiv Irske, opet je pred javnošću prevladalo ono ružno:
- Ono što se dogodilo na stadionu je sramota! Imali smo nešto bolja mjesta pa nismo bili preblizu i ne mogu reći da je cijeli stadion zviždio, ali te mora biti sram kad vidiš što se radi na stadionu. Dosta je toga! Balotelliju su bacili bananu! I nije ih briga, ima Marković novaca pa neka plaća kazne, oni će to opet raditi na Svjetskom prvenstvu u Brazilu! Ne znam, mislim da plaćamo visoku cijenu odrastanja u demokraciji. Inače je sve bilo dobro organizirano prema standardima koje postavlja UEFA, osjećali smo se sigurnima. Navečer smo se slobodno šetali gradom, kao i obično bilo je glasnih i pijanih navijača koji su nam bili zanimljivi samo kao podsjetnik da se drugi dan ujutro trebamo rano ustati. Pitaš se kako mogu izdržati, kaže Jelušić.
Svrha putovanja svakom navijaču je ispunjena, Hrvatska nije izgubila od Italije u utakmici koja je kidala živce:
- Prvo je poluvrijeme bilo jako loše, sjedili smo u 8. redu u ravni našeg kaznenog prostora i dobro vidjeli što se zbiva, kako se Schieldenfeld i Ćorluka gube. Meni se čini da se Ćorluka čak i više "plivao" od Schieldenfelda. Talijani su bili bolji, onih 0:1 nije bilo realan rezultat s obzirom na igru. I kada bi naši stoperi izbacili loptu, svaku su uzeli Talijani, sve su "ničije lopte" bile njihove. Svi smo se složili da je odmah na poluvremenu trebalo nešto bitno mijenjati. Nismo u drugom poluvremenu na terenu vidjeli tako velike promjene u rasporedu igrača kao što je kasnije objasnio naš izbornik. Ulazak Pranjića bio je pun pogodak, jer nam je nedostajao jedan takav igrač s kojim možemo dobiti višak u sredini. Mislim da je Eduardo prije trebao ući u igru, jer se vidjelo koliko nam nedostaje zadnji pas, posebno nakon što smo postigli gol i kada su nam pred kraj utakmice apetiti porasli. Ne sjećam se kada je naša reprezentacija nekoga fizički nadjačala, nadtrčali smo Talijane u drugom dijelu. Iako su Talijani pali i u drugom dijelu utakmice protiv Španjolske, kaže Jelušić.
Slijedi odlučujuća utakmica protiv Španjolske u ponedjeljak, pa možda četvrtfinale…?
- Ne, neću više ići na utakmice, imam obaveza. A protiv Španjolske se nikada ne zna. Razum kaže da su Španjolci favoriti, ali bili su favoriti i Talijani. Nikada ne znaš što se može dogoditi u jednoj utakmici, zaključuje Jelušić.
Hrvoje Barić i Saša Jelušić ispred stadiona u Poznanju
