Napustio nas je još jedan velikan hrvatskog automobilizma. Umro je Veco Holjevac.
Pripadao je „zlatnoj“ generaciji Auto moto kluba Dinamo, najuspješnije automobilističke ekipe na tlu Jugoslavije tijekom cijelog desetljeća 70-ih godina prošlog stoljeća.
Bio je istinski zaljubljenik auto sporta, u popularnoj „nacionalki“ i 1970.godine postao prvim državnim prvakom Jugoslavije u Zastavi 750 (klasa do 785 ccm).
Prešao je u jaču i popularnu klasu 1000 ccm i s Fiat Abarthom 1000 prvo 1971.godine postao državnim prvakom na brdskim stazama, a potom 1973. i 1975.godine i na kružnim stazama.
Izazov nečeg novog bile su formule na tadašnjim stazama ondašnje države. Veco je i u Formuli Super V bio više no uspješan, postao državnim prvakom 1978.godine.
Veco Holjevac bio je petrostruki državni prvak bivše države.
Formulom je nastupao po europskim stazama, i u jačim formulama sudjelovao ravnopravno se boreći za što bolju poziciju s brojnim kasnijim asovima Formule 1.
Duga mu je bila 15-godišnja pauza pa se 1995.godine uključio, kao član zagrebačkog AMD Zanatlija, u novoformirani Elcon Peugeot Kup veterana, s istovjetnim automobilima Peugeot 106, u kojem je među 20 istinskih automobilista upravo Veco Holjevac postao prvim pobjednikom, prvakom Kupa. Vozilo se tada na kružnim stazama Grobnik, Split i Zagreb, brdskim Supetar na Braču, Sljeme i Buzet, te rally Dugo Selo. Već slijedeće 1996.godine naslovima prvaka bivše države pridodao je nove, one u okvirima hrvatskog prvenstva na kružnim stazama raspisanog od Hrvatskog auto-moto športskog saveza. Prvakom Hrvatske ovjenčao se u klasi 1 do 1.400 ccm grupa N, ali i posebnom raspisu kategorije veterana na kružnim stazama, ali i naslov najboljeg na brdskim stazama Klase 1 i veterana.
S automobilističkih staza ljubav prema izazovu prenio je na more i posvetio se istinski izazovnom big fishingu, ali u životu mu ni to nije bio jedini izazov.
Prije desetak godina, u jednom od rijetkih javnih istupa o svom životu i bogatoj i sadržajnoj karijeri Veco je izjavio:
- Moj je otac, mogu to tako sažeti, bio uspješan gospodarstvenik, ali malo manje uspješan političar. Mene je, svoju djecu općenito, naučio raditi, boriti se za svoj kruh. Ja sam svašta probao – gotovo da sam diplomirao na Agronomiji, završio sam školu za automehaničara, bio sam učitelj skijanja, instruktor vožnje, autonomni ronioc, vozač, automobilist, krojač, još uvijek sam profesionalni ribar i ugostitelj. Za jedan život – i previše“.
Kazivao je to najbrži ribar, onaj s Kaptola, u ranim mladim danima sudionik fantomskih jurnjava sivog mercedesa zagrebačkim Cmrokom.
Bio je to Veco – „... mali sin velikog oca...“, u svijetu automobilizma veličina od formata.
Veco Holjevac ponosno je nosio čast biti sinom čovjeka kojeg Zagrepčani pamte kao najvećeg gradonačelnika, preporoditelja suvremenog Zagreba. Imao je i čast utrke voziti ulicom koja nosi ime njegova oca - Avenija Većeslava Holjevca.
Automobilizmom se uspješno, do vrhunskih domaćih i inozemnih rezultata bavila i Vecina nećakinja Tajana Koren, svojevremeno najbolja hrvatska vozačica kružnih utrka.
Veco se ponosio svojim kolegama, najboljim automobilistima koje je hrvatski auto sport imao u godinama snažnog razvoja.
Sada se priključio znanim asovima u trajnim sjećanjima, među kojima su Drago Regvart, Đani Šverko, Mladen Novak, Mladen Gluhak,...
