Motociklistički as i legendarni španjolski vozač Angel Nieto preminuo je u 70. godini života od teških posljedica prometne nesreće.
U blizini Ibize, u rodnoj mu Španjolskoj, na Nieta koji se u tom trenutku, 26. srpnja, vozio svojim četvrociklom (quad) naletio je jureći automobil nanijevši mu po život opasne ozljede.
Usprkos nadljudskim liječničkim naporima, preminuo je sedam dana kasnije u bolnici.
Angel Nieto rodio se 25. siječnja 1947. godine, a najbolje godine svog života posvetio je motociklizmu.
Dan danas ostaje upisan u legende ovog sporta, statistički treći u svijetu s 90 grand prix pobjeda u tri različite klase, iza gotovo nedostižnih svjetskih asova Talijana Giacoma Agostinija (122 GP pobjede) i Valentina Rossija (115 pobjeda).
Nieto se, tijekom bogate i izuzetno uspješne karijere, čak 139 puta penjao na pobjednička postolja Grand prix utrka širom svijeta.
Tako je uz 90 pobjeda ostvario 35 drugih i 14 trećih pozicija.
Nieto je bio omiljeni motociklist na ovim našim prostorima.
Vozio je GP utrke na legendarnoj Preluci i na Automotodromu Grobnik.
Prvu je pobjedu sa Kreidlerom klase 50 osvojio na Preluci, kao šestu u sezoni, 1975. godine.
Tri je godine ranije na Preluci bio drugi u klasi 125 ccm.
Dvije su pobjede, na Preluci i na Grobniku posebno značajne. Ušao je u legendu pobijedivši na Preluci 19. lipnja 1977. godine u posljednjoj održanoj utrci klase 50 ccm na Bultacu (bio je 2. u 125 ccm), a obilježio je i prvi GP održan na Grobniku 17. rujna 1978. godine u klasi 125 ccm na motociklu Minarelli.
Nakon dva druga mjesta sredinom sezone, grobnička pobjeda bila mu je četvrta u nizu te godine u nepunih 50 dana.
Pobjedu je na Grobniku ponovio i godinu kasnije, a 1983. trećim mjesto zaključio pobjednička postolja na ovim našim prostorima. Susreti s Nietom, iz osobnog iskustva, tih godina bili su izuzetno srdačni, a rado se upuštao u susrete s novinarima.
Prvu je pobjedu upisao nastupom na GP Istočne Njemačke 1969. godine u klasi 50 ccm u kojoj je osvojio 27 pobjeda i sa šest naslova prvaka svijeta ostao nedodirljiv u klasi što se na FIM Svjetskim prvenstvima vozila od 1962. do 1983. godine.
Nastupao je i naslove osvajao s tri marke motocikala: Derbi, Kreidler i Bultaco.
Dominantnu ulogu imao je u klasi 125 ccm u kojoj je nastupao punih 15 godina.
Prvu od 62 GP pobjede u 125 ccm ostvario je u Belgiji 1970. godine, a do zaključne 1984. u Velikoj Britaniji promijenio čak pet marki motocikala: Derbi, Kreidler, Bultaco, Minarelli i Garelli. Ostvario je u dva navrata najdulji niz nepobjedivosti od po osam utrka i to 1979. i 1981. godine.
Posljednji, kako ga je zbog osobnog praznovjerja zvao, ne triaestim, već „12+1“ naslovom svjetskog prvaka ostvario je u klasi 80 ccm i to 1985. godine u Francuskoj vozeći motocikl Derbi i tako se upisao među deset pobjednika klase koja je u okvirima GP utrka živjela tek šest godina, od 1984. do 1989.
Angel Nieto po okončanju svoje briljantne karijere, tijekom koje je u okviru španjolskog nacionalnog prvenstva ostvajao naslove državnog prvaka u čak pet klasa, 50 i 125, ali i onih jačih 250, 500 i 750 ccm, oformio je tim u kojem mu je uz sinove Pabla i Angela juniora bio i Emilio Alzamora (ukupno 4 GP pobjede), postavši prvakom svijeta klase 125 ccm 1999. godine upravo pod Nietovim mentorstvom.
Zanimljivost je da je do tog naslova stigao bez ijedne GP pobjede te sezone i s jednim presudnim bodom više ispred Marca Melandija.
Sin Pablo osvojio je tek jednu GP pobjedu klase 125 ccm (Aprilia) 2003. godine u Portugalu.
U Madridu već niz godina djeluje Muzej Angel Nieto u kojem je izložena glavnina njegovih trofeja, a Svjetska motociklistička federacija FIM-a 2000. godine dodijelila mu je naslov „Legenda“ Grand prixa.
Angel je bio cijenjen i poštovan, bio je as svog vremena, ušao je u legendu.
I ostaje upisan zlatnim slovima.
