U sklopu projekta IRIS – Sport kao mehanizam rane integracije i rehabilitacije, proteklog vikenda predstavljene još tri sportske aktivnosti za osobe s invaliditetom: boćanje i tenis u kolicima te terapijsko jahanje.
U Dvorani Zamet posjetitelji su mogli prisustvovati demonstraciji dva sporta za osobe s invaliditetom – boćanju i tenisu u kolicima pri čemu je naglasak bio na djeci s poteškoćama u razvoju te je još jednom istaknuto kako je integracija djece korištenjem sportskih aktivnosti bitna u što ranijoj dobi.
Najprije su treneri Nikola Uzelac i trenerica Dušica Kailer iz Boćarskog kluba za osobe s invaliditetom Pulac okupljenima predstavili sve prednosti boćanja za osobe s invaliditetom, pošto se radi o jednom od rijetkih sportova u kojem se mogu natjecati i osobe s lokomotornim oštećenjima. Okupljena djeca, roditelji te članovi klubova uživali su u druženju, ali i prikazu sporta kroz natjecateljsku utakmicu.
Članovi Boćarskog klupa Pulac prikazali su i kategoriju koja je namijenjena sportašima čija su oštećenja tolika da i u svakodnevnom životu konstantno trebaju pomoć druge osobe.
- Za razliku od drugih sportova boćanjem se osobe s invaliditetom mogu baviti čitav život budući da progresijom bolesti mogu prijeći u kategoriju BC3, odnosno boćati s pomagalima na ruci, glavi ili u ustima, pojasnio je trener Nikola Uzelac.
Nakon boćanja na red je došao prikaz treninga tenisa u kolicima koji su uz pomoć trenera Ive Pađena demonstrirali Branimir i Franko, članovi Teniskog kluba Kvarner za osobe s invaliditetom. Radi se o sportu koji zahtjeva izvrsnost u kretanju i brzinu, ali isto tako o vrlo popularnom sportu prepunom adrenalina.
Okupljeni su tako vidjeli kako izgledaju udarci u tenisu za osobe s invaliditetom, što čini klasični napad te koje vještine igrač mora posjedovati, ali se i uvjerili kako snaga udaraca i servisa zaista može parirati onoj tenisača u redovnim kategorijama. Specifičnost ovog sporta je da se njime mogu baviti osobe s vrlo malim postotkom invaliditeta, dok je najbitnija razlika od klasičnog tenisa ta da loptica smije odskočiti dva puta.
Zadnji dan festivala, u nedjelju, tridesetak gostiju uživalo je u druženju s trenerima, natjecateljima i naravno konjima Kluba Pegaz.
Sve je započelo kratkim predavanjem prof. Mirjane Stojnović, predsjednice Udruge Pegaz koja djeluje u sklopu kluba koja je predstavila Klub koji je osnovan 2009. godine, Udrugu i aktivnosti koje se u njima provode te dala pregled brojnih koristi koje osobe s invaliditetom mogu ostvariti bavljenjem terapijskim jahanjem. Terapijsko jahanje kao vrlo složen sport koji zahtjeva simultani i koordinirani rad trenera, konja i jahača rezultira jačanjem i stjecanjem novih motoričkih vještina, jačanjem socijalnih te psiholoških vještina.
Osobe s invaliditetom koje sudjeluju u terapijskom jahanju uče istovremeno pratiti sebe, trenera te konja, čime razvijaju puno bolju koncentraciju.
Nakon teorijskog dijela jahači kluba Pegaz Antonio Žunić i Bruno Brautović, koji iza sebe imaju izvrsne natjecateljske rezultate, zajedno sa svojim trenerima demonstrirali proces rada s konjima i treninga koji uz pripremu traje oko 2 sata i održava se 5 puta tjedno.
Time je i završio petodnevni Festival sporta osoba s invaliditetom u sklopu projekta „IRIS – Sport kao mehanizam rane integracije i rehabilitacije“ koji se odvijao pet dana na različitim lokalitetima. Vodeći partner bio je Riječki sportski savez u partnerstvu s Centrom za inkluziju i podršku u zajednici, a 85 posto proračuna projekta sufinancira Europska unija.
Cilj projekta je dugoročno poboljšati integraciju djece s teškoćama u razvoju u ranim fazama života korištenjem sportskih aktivnosti čime se ujedno poboljšava kvaliteta života tih osoba, njihovih obitelji, ali i čitave zajednice. Svim posjetiteljima festivala demonstriran je niz sportova za osobe s invaliditetom i praktičnim primjerom te edukacijom su mogli na licu mjesta učiti, postavljati pitanja, ali i sudjelovati u prikazanim sportovima. Cilj je ostvaren, a to je jedan novi korak na putu integracije djece.
