Kuglačice Mlake postale su mjerilo uspjeha u riječkom sportu, drugu godinu zaredom proglašene su najboljom ekipom Grada Rijeke u izboru Riječkog sporskog saveza. S obzirom kako su počele sezonu 2015/16., već sada su istaknule kandidaturu za iduću kalendarsku godinu:
- U prvom dijelu ove sezone napravili smo iskorak u odnosu na prošlu sezonu. Iz moje perspektive djelujemo još zrelije i kompaktnije, dignuli smo razinu na međunarodnoj sceni. U europskom vrhu nalazi se nekoliko klubova. Celje je desetak godina jedan od najboljih europskih klubova, jer za klub igra kompletna reprezentacija. Njima uz bok je njemačka Victoria Bamberg, najbogatiji klub na svijetu koji je doveo najbolje igračice, a mi smo se pozicionirali odmah iza ta dva kluba. Pri tome treba naglasiti da smo ove godine pobijedili Bamberga u utakmici za treće mjesto na Svjetskom kupu! Općenito, u jesenskom dijelu sezone izgubili smo samo jednu utakmicu, protiv Celja u polufinalu na Svjetskom kupu, što pokazuje da uskoro možemo napasti europski tron. Postali smo mlada ekipa, što znači da treba još vremena da mlađe djevojke stasaju. Sada smo među tri najbolja kluba u Europi, vuče nas motiv da postanemo najbolji, govori Tonči Mikac, trener kuglačica Mlake.
Okosnicu ekipe Mlake čine ponajbolje hrvatske igračice?
- Uz domaće igračice Ljiljanu Peroš, Marinu Bašić Palković u klubu igraju sve najbolje igračice iz Hrvatske. Za nas igra Ines Maričić, vanserijska igračica koja spada među tri, četiri najbolje igračice na svijetu. U presudnom trenutku za njihov razvoj došle su Milana Pavlic, koja studira u Novom Sadu i Ana Jambrović, koja je stigla iz Koprivnice. Izvrsno se razvijaju, ušle su u reprezentaciju i postale svjetske prvakinje, toliko su se stabilizirale da odrađuju svoj dio posla besprijekorno. Mi ćemo se dalje dizati u kvaliteti, jer su nam oslonac mlađe igračice. Jedino je Marija Zver nešto starija, većina drugih igračica mlađe su od trideset godina. Ako ostanemo na okupu, ako financijski budemo stabilni, možemo biti samo još bolji.
Svjetske standarde u hrvatskom kuglanju postavili su Biserka Perman i Nikola Dragaš, koji su vrhunske rezultate ostvarivali u poznim igračkim godinama. Koliko je otada kuglanje postao zahtjevan sport?
- Ne mogu se više ostvarivati vrhunski rezultati u kasnoj životnoj dobi, danas su se promijenile discipline, sve je više fizike, sve je više mladih. Opet, ako si premlad, ako imaš manje od dvadesetak godina, ne možeš biti stabilan, jer je kuglanje sport u kojemu je koncentracija najvažnija u borbi protiv samoga sebe. Vrhunac se doseže u tridesetim godinama, isto kao u većini drugih sportova. Ima igrača koje su u vrhu i u kasnim tridesetim godinama, ali kasnije se više ne može igrati vrhunski. Primjerice, mi treniramo pet puta tjedno, plus natjecanja, drugačije se ne može igrati na vrhunskom nivou.
KK Mlaka, 2014/15
Najbolja ekipa Grada Rijeke u 2015. godini, KK Mlaka: Marina Bašić Palković, Mirna Bosak, Iva Cindrić, Ana Jambrović, Ines Kolar, Ines Maričić, Milana Pavlic, Liljana Peroš, Marija Zver, Michelle Žiković
Vrhunsko kuglanje očito zahtjeva puno odricanja. Može li se živjeti od kuglanja?
- Naše igračice došle su na vrhunski nivo i znaju da drugačije ne može, pa obveze pokušavaju uskladiti sa studiranjem ili s poslom. Vrhunski kuglači, prije svih reprezentativci, mogu živjeti od kuglanja. Isto kao da negdje rade.
Dugo godina igrali ste nogomet prije nego što ste se počeli baviti kuglanjem. Laicima kuglanje izgleda jednostavno, posebice iz perspektive loptačkih sportova?
- Osnovna je razlika što se u loptačkim sportovima traži drugačija vrsta igračke inteligencije, taktička sprema, u kuglanju je drugačija priča. Prvo moraš imati specifične fizičke predispozicije kao i za druge sportove, u kuglanju je važnija gipkost tijela. Preciznost se vježba isto kao u nogometu, gdje uzmeš loptu i svaki dan gađaš vratnicu. Ovdje uzmeš kuglu i vježbaš svaki dan, ali ako ne radiš pravilno, nećeš napredovati bez obzira na broj ponavljanja. Teško je uspoređivati vrhunsko kuglanje s nogometom, ali recimo ovako: vrhunski napadač u nogometu svaki put kako treba udari loptu bez obzira u kojoj se poziciji nalazi. Isto radi i vrhunski kuglač iako bih kuglanje radije usporedio sa nekim sportovima koji nisu loptački. Recimo, sa skokom uvis, gdje se obraća pažnja na svaki tehnički detalj. Točno se mjeri pod kojim kutom ulaziš u skok, kolika je snaga odskoka, na treningu se prati svaki mikropokret skakača uvis... Slično se radi u kuglanju, moraš pratiti najmanji pokret. Kada sam iz nogometa došao u kuglanje, mislio sam kao i većina laika da od kuglanja nema jednostavnijeg sporta. A onda probaš igrati i vidiš koliko je to sve skupa složeno, posebice moraš biti miran u glavi. Danas baciš savršenih stotinu hitaca, sutra dođeš na isto mjesto i ne može baciti više od osamdeset... I onda se počneš pitati zašto ne možeš ako si jučer bacio stotinu!? Jednostavno, ne ide! Ako si vrhunski, svaki dan ćeš baciti stotinu!
Predsjedik ste KK-a Mlaka i HKS-a, koliko ste zadovoljni tretmanom kuglanja u Rijeci i Hrvatskoj?
- U Rijeci imamo dugu tradiciju i ne mogu imati primjedbi na naš status. Jasno da prednost imaju olimpijski i vodeni sportovi! Jedini je problem što svi klubovi dobivaju malo novca, pa malo dobivamo i mi. Što se tiče Hrvatske, nismo olimpijski sport što je problem, jer smo u drugom planu. Međutim, ne mogu biti kivan na Hrvatski olimpijski odbor, jer pokrivamo sve osnovne programe. Evo, naša ženska reprezentacija glavni je kandidat za dobivanje nagrade kao nauspješnija ekipa u 2015. godini u izboru Hrvatskog olimpijskog odbora. Problem je kada ne rasteš kao sport. Moraš se stalno dizati inače stvari krenu drugim tokom. Moram naglasiti da je baza u kuglanju postala bitno manja, a čim nemaš baze, teško je ostvarivati vrhunske rezultate.
U proteklih tridesetak godina u kuglanju se prošli put od reprezentativca, trenera, izbornika do predsjednika saveza, ali vam motiva ne nedostaje?
- Prije tridesest godina kao trener kuglačica Rijeke osvojio sam Svjetski kup. Kada bih to uspio s Mlakom, vjerojatno bih postao jedini kojemu je to uspjelo dvaput. Uvijek sam radio s kuglačicama, ima to svojih prednosti i mana. Bio sam izbornik petnaestak godina, prvo samo kuglačica, a onda sam postao šef komplektne struke. Danas sam predsjednik saveza! Znam da izgleda kao da sam privatizirao kuglanje, ha, ha.... Nije mi žao što sam nakon nogometa ušao u kuglanje, ipak je poseban osjećaj da si na vrhu bez obzira u kojem sportu.
Da, ali rekreativno ipak još uvijek igrate mali nogomet?
- Apsolutno! Nogomet je nogomet!
