Rukometašice Zameta još su jednom razočarale svoju malobrojnu publiku. No, zapravo su potvrdile da osim tri imena (Dina Brčić, Tina Gavranić i Dina Havić) u ovom sastavu i nema igračica kojima je rukomet "pod 1". Iz aviona se u utorak navečer vidio nedostatak komunikacije u igri uvjetovan ljutnjom "ostatka svijeta" na tri spomenute igračice.
Rukomet je kolektivni sport pa je svima koji imalo razumiju sportsku problematiku jasno da kada nema ekipe ne može biti niti rezultata. A u Zametu ekipe definitivno - nema. Dokaz tvrdnji o igračicama i "ostatku svijeta" stigao je neizostavno i u utakmici protiv Umaga jer je dvojac Havić - Gavranić postigao polovinu pogodaka Zamećanki.
Nekoliko prvotimki riječkog sastava iz tjedna u tjedan pokazuju da ne zaslužuju dres kluba. Bezvoljnost i nezainteresiranost osjeti se na kilometar. Bez podcjenjivanja protivnica, ali kada jednom skromnom Umagu u posljednjih 15 minuta postigneš samo dva pogotka (od čega jedan sa sedam metara), ne može se očekivati ništa više od poraza. A poraz je postao normalna pojava.
Klub mora povući radikalne poteze i zahvaliti se onima za koje je rukomet nevažan. U Ligi za poredak sasvim komotno mogu igrati i kadetkinje, jer sada je sasvim apsolutno svejedno hoće li se na kraju biti sedmi ili deseti. Opet se predugo oklijevalo s uručivanjem zahvalnica, što je dovelo do podjela u klanove i do činjeničnog stanja da Zamećanke ne dišu kao ekipa. U takvoj situaciji nema mjesta niti očekivanjima, treba "počistiti" probleme i okrenuti se novoj sezoni i stvaranju ekipe koja će sa zadovoljstvom igrati rukomet.
Kapetanica Zameta Dina Brčić dan nakon poraza od Umaga zvučala je utučeno, ali je pokušala pronaći riječi da opiše svoj doživljaj ove utakmice za što brži zaborav:
- Mislim da smo odigrale utakmicu s puno oscilacija, nismo zabile nekoliko strašnih zicera u završnici utakmice. Trebale smo igrati agresivnije u obrani, brže i prodornije u napadu, ali zaista nije bilo prave komunikacije u igri. Mi smo svojom igrom dozvolile Umažankama da nas stignu, prestignu i pobjede. Sada je pred nama dva tjedna pauze, pa onda idemo u Varaždin, a tamo smo već jednom pobijedile ove sezone pa i ovoga puta idemo na pobjedu, rekla je Dina Brčić.
Bez volje, želje, htijenja i zalaganja bit će teško bilo što ostvariti. Zapravo kako sada stoje stvari, sva je sreća da natjecateljska sezona za Zamećanke završava 25. travnja. A onda treneru Čaglju i suradnicima neće preostati drugo nego zasukati rukave i odmah započeti pripreme za novu sezonu. S nekim novim licima, željnim rukometa.
