Ova subota nije "crvenim" označena u životnim kalendarima rukometašica Zameta. Već kada se napravi ždrijeb, prvo što pogledaju jest kada treba najdalje putovati - u Ploče. Subota je bio dan kada se krenulo na krajnji jug Hrvatske, a put je započeo u osam sati ujutro. Nije bilo pretjerane galame i uobičajnog žamora u autobusu budući da se igračice bile snene. Razlog ovako ranog polaska ležao je u činjenici da je postajao opravadani strah od "snježnih radosti".
Iako je do sada bilo snijega u pristojnim količinama, ceste su prohodne i put se odvijao nesmetano. Već nakon prvog zaustavljanja, kada su se srele sa igračicama Sesveta koje su išle prema Splitu, riječkim rukometašicama vratila se "volja za životom". Do ručka, koji je bio predviđen "negdje na pola puta" u blizini Gospića, mlađi dio riječke ekipe poveo je priču u šaljivom tonu sa temom: Treba li pobijediti u Pločama ili ne? Došlo se do zaključka da ipak treba pokušati pobijediti, iako su one iskusnije bile umjerenije u svojim predviđanjima.
One su svjesne da su Ploče izrazito domaćinski teren, a ako se zna da utakmicu sude "domaći" suci iz Sinja i Solina. Jedno je sigurno, sve žele što prije stići u Ploče i odigrati što bolje da bi nastavile ono što su započele prošle subote na svom parketu kada su pobijedile lidera Zelinu.
Zdravstveno stanje u ekipi je dobro, sve igračice su na raspolaganju treneru Željki Čaglju, koji će se ekipi pridružiti u Dugopolju.
