Okruglih dvije stotine i pedeset dana prošlo je od posljednjeg poraza rukometašica Zameta protiv ekipa koje se ne zovu Podravka ili Lokomotiva. Budući da je uvrježeno mišljenje kako su upravo ta dva sastava na razini Riječanki, onda se svaki poraz poput ovog nedjeljnog protiv ŽARK Splita tretira s posebnom pažnjom.
Jedanaestog dana ovogodišnje veljače Zamećanke su u utakmici koja se igrala kroz tjedan (srijeda) bile poražene na svom parketu od Zeline 21:24. Bio je to neugodan poraz, kud i kamo negodniji od ovotjednog budući da se radilo o drugoj uzastopnoj izgubljenoj utakmici nakon što je bodove prethodno odnijela i Podravka. Ipak, tada je do kraja prvenstva razlika za koprivničkim sastavom bila sustignuta, a tko zna što bi bilo da Zelina taman pred Valentinovo nije došla do bodova.. Pehar bi možda bio u Rijeci.
Taj sada već famozni ŽARK Split jedan je od rijetkih akademskih klubova u Hrvatskoj, što konotira slovo, a u njegovoj kratici. Baza je to splitskog kineziološkog fakulteta, može se reći - klub-predmet na osnovu kojeg djevojke dobivaju potpise za kolegij Tjelesne kulture.
Taj je skup igračica ranije proteklog tjedna pojačala Kristina Elez. Košarkaškim riječnikom - rukometna reprezentativka koja je to nekada bila, a postat će opet, odlučila se vratiti ozbiljnom rukometu pa je uz igru u Splitu upisala trenersku školu. Samo je forma promjenjiva, jer klasa ostaje vječna, Elez je tako Zamećankama jedanaest puta spremila loptu iza leđa.
U autobusu za natrag - blaga nevjerica. Kako? Jednostavno. Kada u utakmici imaš četrnaest tehničkih pogrešaka, onda ti ni deset vratarskih obrana iz prvog poluvremena nije dosta. Onda ti se skrate ruke u napadu, izgubiš prijeko potrebno samopuzdanje, a već iskusna Elez to uz pomoć ostalih znalački iskoristi. Ostaneš na tri pogotka minusa u 45. minuti pa priča polako krene završavati. Znala je ova generacija najboljih rukometašica Rijeke stizati i veće zaostatke u nešto kraćem vremenskom roku, ali ove nedjelje nije moglo tako.
- Nismo dobro ušle u utakmicu. Nikako se nismo mogle dovesti do one naše već pomalo standardne razine. Imali smo nekoliko promašenih zicera, a kada su se Splićanke odvojile na tri pogotka razlike bilo je na našu žalost prekasno za neku veću reakciju. Nije nam ovaj poraz dobro sjeo, ali potrudit ćemo se iz njega nešto naučiti pa izaći još jače, riječi su Nataše Miočinović, Zametovog desnog krila.
Poznavajući mentalitet i nukleus ekipe kakva je ŽRK Zamet, misli su sada isključivo fokusirane na ogled s Bjelovarom u srijedu. Pravi je spas što se on događa prije puta za Luksemburg jer će djevojke pred svojim navijačima u dobroj predstavi moći povratiti barem dio izgubljenog samopouzdanja i vjere. Doduše, vjera u njihove mogućnosti nikad nije bila upitna, ali trebat će odigrati dobro za povratak mentalnog mira. Da u autobus uđu smirenije...
U svakom slučaju, počinje veliki tjedan riječkog ženskog rukometa. Nakon što su njihove sportske prijateljice iz Umaga ovog vikenda s dvije pobjede prošle švicarski LK Zug u Kupu pobjednika kupova, isto će u nešto jačem natjecanju, EHF kupu pokušati riječki sastav protiv luksemburškog šampiona HB Dudelangea.
Porazi kakav je onaj protiv Splita događaju se i najboljima, oni su sastavni dio sporta baš kao i svaka pobjeda na koje su Zamećanke već navikle svoje navijače i simpatizere.
