U riječkim okvirima odnedavno postoji sportski kolektiv koji se može nadati trofejima u svojim vitrinama ove sezone. Među nositeljima kvalitete riječkog sporta uz Primorje EB ostao je još jedan klub, koji u petak u šezdeset minuta borbe protiv Podravke može osvojiti titulu prvaka.
Na rukometašice Zameta malo tko bi iz redova neutralnih, pukih promatrača zbivanja toga sporta uoči početka sezone stavio lipu na ime osvajanje titule prvakinja. Bilo bi tek nešto više onih koji bi gledajući na ždrijeb ukazali na mogućnost da se Podravka i Zamet u zadnjem kolu međusobno sučele za prvo mjesto budući da bi svi prstom upirali na Lokomotivu. No, dogodilo se da sportska Rijeka s prekriženim palčevima danas gleda prema Koprivnici iako prijenosa putem TV-ekrana, po već ustaljenom običaju odnosa između HTV-a i Rijeka neće biti.
Zagrepčanke su se ove sezone čak šest puta poskliznule, Podravka jednom uz jedan remi. Sve se poklopilo, kao i dvadeset i tri dosadašnje pobjede Zamećanki. Sve do jedne - čista, bez trunke zamerke, bez nervoza i strahova kakvih je u Centru Zamet bilo napretek proteklih sezona. Čak ni u pobjedu u Zagrebu se nije sumnjalo, iako je bilo veoma napeto. Sve su to zasluge neospornog rada kolektiva pod vodstvom Adrijane Prosenjak i Jasenke Pilepić, dva slavna vratarska imena iz prijelaza osamdesetih u devedesete godine prošlog vijeka.
Dolaskom Labinjanke Prosenjak počele su se prije dva ljeta popunjavati rupe u psihologiji tadašnje garniture Zamećanki. Iako su bile otišle stožerne igračice iz redova Željka Čaglja (Havić, Gavranić, Brčić...) Zamet je lani ostvario plasman u finale Kupa uz dobivanje prijeko potrebnog kontinuiteta rezultata u prvenstvu. Igrački kadar popunio se baš na onim mjestima na kojima je trebao (Masnić, Rajić, Miočinović) pa je ekipa uz majčinski odnos trenerice i timski duh primjetan na svakom koraku i na terenu počela izgledati goropadno.
Nevjerne Tome počele su prokazivati igračice nakon dva neuspjeha od Podravke i Zeline na Zametu ove sezone. Kriza je bila samo privremena, prvenstvo je sada nadomak kraju, a barem prst jedne ruke na nikad osvojenom peharu.
Bilo bi lijepo kada bi klupsku prostoriju na drugom katu Centra Zamet već u subotu ujutro ukrasio trofej državnog prvaka!
