Dogodio se ove subote poraz rukometašica Zameta u jednoj utakmici domaćeg prvenstva, a da se pri tome nije igralo protiv Podravke ili Lokomotive. Izgubljena je utakmica u Sesvetama, protiv ekipe koja se sastoji od nekoliko vrlo zanimljivih i dobro poznatih imena hrvatskoj rukometnoj publici. Snage predvođene vanjskom igračicom Valentinom Blažević i vratarkom Gabrijelom Bešen ostavile su Riječanke na deset golova zaostatka (36:26). Stvar je u borbi za drugo mjesto na ljestvici spasila Koka koja je na svom parketu svladala Lokomotivu. Da nije, obrana nepisane titule viceprvaka bila bi vrlo upitna. Ovaj poraz zato manje boli, ali ostavit će traga...
Jerčinović: Nema straha!
Ozljede i bolesti opet su postale teret za Zamećanke. Nakon gležnja Ćamile Mičijević i povišene tjelesne temperature koja je na nekoliko dana za krevet prikovala Dejanu Milosavljević, nateklo je koljeno Josipe Jerčinović. Sumnja se na problem s kolateralnim ligamentom, početkom tjedna utvrdit će se koliki je intenzitet ozljede koja je zadesila reprezentativno desno krilo.
- Već boli malo manje u odnosu na dan kada sam se ozlijedila. Mislila sam da je puno gore, ali sada više nema straha. Vjerujem da ću se brzo vratiti na parket i pomoći curama, kaže Jerčinovićka.
- Poraz u Sesvetama sigurno ima veliku težinu, mislim da nas nitko u dvije i pol godine koliko sam na klupi nije dobio na ovakav način. Ušli smo u utakmicu sa zaostatkom od tri gola u prvih devedeset sekundi što je zaista nedopustivo za razinu na kojoj se mora biti u takvim utakmicama. Pribrale su se moje cure tek u završnih desetak minuta susreta kad je sve već bilo gotovo. Moram reći da je sreća što taj naš zaostatak na kraju nije bio još i veći, jer kako je krenulo..., kaže trenerica Adrijana Prosenjak.
Krenulo je tako da su Sesvećanke imale vodstvo od 15:3 u sedamnaestoj minuti susreta. Sve je prolazilo, Zametova obrana nije mogla zatvoriti akcije suparnika na bilo koji način. U napadu se događala greška za greškom ionako okrnjenog sastava zbog brojnih ozljeda. Ćamila Mičijević i Dejana Milosavljević su stisnule zube i odigrale svaka po malo, nije mogla ni Josipa Jerčinović koju je prošlog tjedna na treningu prilikom jednog krivog doskoka krenuo mučiti kolateralni ligament.
- Ispast će sada da mi tražimo alibije, ali to nije točno. Naravno da nema opravdanja za takvu igru, ovo nam je dobra opomena za budućnost koja će biti puna sličnih utakmica. Ništa lakša gostovanja nisu ni u Čakovcu, Dugom Selu, ima tih klubova koji mogu iznenaditi. Ušli smo u mlin našem suparniku na gostujućem terenu, to je nešto što si bez obzira na sve probleme s bilo kakvim ozljedama ne smijemo dopuštati. No, velim, šteta je što nam se Dejana razboljela pa nismo mogli nastaviti s njom na prednjem u 5-1 obrani. Moram pohvaliti Anamariju Gugić koja me veseli već u nekoliko uzastopnih tjedana, pohvale idu kružnim napadačicama i Heleni Šegoti na dobrom prvom poluvremenu (unatoč 22 primljena gola, op.a.), kaže Prosenjak.
S trenericom Prosenjak razgovarali smo dok je bila kući, u Labinu. Daleko od karnevalskog ludila odlučila je otići nekad ponajbolja svjetska vratarka, danas trenerica koju bi poželjelo devedeset posto europskih klubova. Zanimalo nas je ima li ovaj poraz neke dublje konotacije, radi li se tu o kakvom značajnijem problemu unutar kolektiva, koji je kroz protekle godine pod njenim ustrojem funkcionirao filigramski skladno. Odgovor nije trebalo dugo čekati...
- Možda nije moje da ja to kažem budući da je moj djelokrug rada vezan za struku, ali problemi u klubu su izraženi samo u ekonomskoj računici. Ne radi se samo o kašnjenju plaća cjelokupnoj radnoj zajednici, bili smo svi zajedno u jednom trenutku na rubu ponora. Pitali smo se hoćemo li uopće moći otići na gostovanje, hoćemo li biti sposobni platiti organizaciju domaće utakmice, hoćemo li imati za najosnovnije stvari poput bandaža, opreme... Moram se požaliti i reći da ne stojimo dobro, kaže trenerica Zamećanki.
Igračice su svjesne težine situacije, u svlačionici oduvijek vlada načelo solidarnosti. Nema ni naznaka bunta, tihog štrajka ili otpora u bilo kakvom obliku, djevojke su i dalje jednako marljive koliko su strpljive.
Treba podsjetiti da mandatno razdoblje aktualne uprave na čelu s Lukom Denonom završava s ovom sezonom, pa se može reći da je ŽRK Zamet u prijelaznom razdoblju koje bi za dobrobit ženskog rukometa u čitavoj regiji moralo proći što bezbolnije.
- Moje cure rade i dalje jednakim intenzitetom i željom, iako bi njima kao i svima nama u struci bilo draže dobiti određenu naknadu za to što radimo. Smeta me samo jedna stvar vezana uz ljude koji nas prate. Svi su posljednjih godina bili protiv predsjednika Denone zbog toga što Zamet nije igrao Europu, a ne znajući ustvari koliki su troškovi organizacije jedne takve utakmice potrebni. Sada smo je igrali, bili smo u Luksemburgu i Danskoj te prošli daleko jeftinije, ali se svejedno nalazimo u problemu. Bolje da su nas pomagali, nego što su kritizirali rad uprave, ali sada smo tu gdje jesmo, veli Prosenjak kojoj je kukanje uvijek zadnje na pameti pa poentira:
- Svi misle da je u Zametu bajno, ali nije. Jedina je razlika u mentalitetu, u tome što naše igračice stojećki podnose situaciju u kojoj se klub nalazi, ne odmažući mu ni u jednom promilu. Već su i roditelji tih djevojaka 'tanki', nadam se da ćemo sezonu uspjeti izgurati do kraja, a onda - što bude... Obavili smo čitav niz razgovora s igračicama još ljetos, kao i sada početkom kalendarske godine, znajući u kakvoj smo situaciji, kaže Prosenjak.
Završiti priču je ipak trebalo u sportskom tonu. Borba za drugo mjesto još je uvijek i više nego otvorena u trenucima dok Podravka suvereno grabi prema novom naslovu prvakinja. Njima ih više nitko ni ne broji...