Bivši izbornik hrvatske ženske rukometne reprezentacije, Riječanin Željko Tomac već 26 godina živi i radi u Norveškoj. Trenutno obnaša funkciju savjetnika norveške muške rukometne reprezentacije, a ovih dana stigao je u Rijeku kako bi posjetio stare prijatelje. Zbog svog bogatog rukometnog znanja te činjenice da poznaje skandinavski rukomet, Tomac je savršen sugovornik na temu kvalifikacijske utakmice Hrvatske i Danske koja će se sljedećeg tjedna odigrati upravo u Rijeci, ali i trenutnog stanja u riječkom rukometu.
Pratili ste nedavno Svjetsko prvenstvo rukometašica, kako je po vašem mišljenju izgledala Hrvatska u Brazilu?
- Iskreno, u zadnje vrijeme što sam gledao u Brazilu je Hrvatska izgledala najbolje do sada. Mislim da je reprezentacija pokazala da može ući u sam vrh svjetskog rukometa. Jedini minus je širina klupe, danas moraš igrati s 14 igrača, sve ostalo ne prolazi, zastarjelo je.
Hrvatska ženska rukometna reprezentacija već dugo vremena nije imala igračicu poput Andree Penezić koju bi mogli svrstati među pet najboljih rukometašica svijeta?
- Andrea Penezić u ovom je trenutku za mene najbolja rukometašica svijeta. Jednostavno je najkompletniji igrač, igra svih 60.minuta u obrani i napadu, to nitko drugi ne može. Ipak, trebalo bi joj dati malo zraka, vidim da je izbornik Canjuga pozvao Maidu Arslanagić, to bi trebalo biti to.
Izvrstan ste poznavatelj rukometa u Skandinaviji, što bi preporučili izborniku Canjugi za kvalifikacijsku utakmicu s Danskom?
- Vjerujem da je Canjuga vidio da ih može pobijediti, a jedini recept je trčati kao i oni. Danska igra sa šest vanjskih igračica koje se neprestano rotiraju i drže visoki ritam igre svih 60 minuta. Mi smo sigurno bolji tehnički od njih, imamo bolje igračice, no opet dolazimo do širine klupe koja je na njihovoj strani. Također moramo znati da su Dankinje u jednoj krizi, u Brazilu im je najbolja igračica bila cura 92. godište.
Spomenuli ste mlade igračice, kako vas se dojmila igre mlade reprezentativke Katarine Ježić u Brazilu?
- Katarina je moderan pivot koji može igrati u obrani, izvanredna je u kontri, a koliko vidim i odlično je fizički pripremljena. Nedostaje joj iskustva, no to sjajno nadoknađuje izvrsnom fizičkom spremom te izuzetnom borbenošću. Moram priznati da me nije iznenadila njena igra u Brazilu, gledao sam je još kao juniorku i ako ne bude bilo ozljeda sigurno će postati odličan igrač.
Katarina Ježić ponikla je u riječkom rukometnom prstenu, pratite li stanje u riječkom rukometu i kako ga komentirate?
- Naravno da pratim, i mogu reći da je riječki rukomet na dobrom putu. Rijeka ima izvanredne mlade rukometaše i rukometašice, a samim tim i dobru osnovu odnosno temelje na kojima će sigurno izrasti puno igrača. Koliko vidim u Rijeci je problem kako napraviti taj korak dalje, Zamećani imaju ambicije plasirati se u SEHA ligu, a po mom osobnom mišljenju to je vrlo jednostavno. Za sve koji žele napraviti dobra klub te ostvariti zapaženi rezultat bitne su dvije stvari. Jedna stvar je da imaju novaca, a druge se ne sjećam.
Riječki prvoligaši u najvećoj mjeri se financiraju iz gradskog proračuna te je na taj način njihova sudbina u rukama grada. Kakav je sistem financiranja sportskih klubova u Norveškoj?
- U Norveškoj je financiranje sportskih klubova specifično. Klubovi od grada ne dobivaju ni krune dotacija, neki gradovi klubovima tek omoguće besplatnu dvoranu, ali radi se o jako malo broju. Klubovi žive isključivo od sponzorstava, no moram reći da se ekonomska situacija znatno razlikuje od one u Hrvatskoj pa je mnogo lakše doći do novaca. Primjerice ženski rukometni klub Larvik ima budžet od pet milijuna eura, cilj im je doći do devet, a tada će postati prvi ženski klub koji ima jednak budžet kao muški klubovi u Ligi prvaka.
Smatrate li da je moguće uopće ostvariti neki zapaženi rezultat s načinom financiranja koji je zastupljen u Hrvatskoj?
- U Hrvatskoj su poznata tri modela financiranja rukometnih klubova. Prvi je da grad financira klub, drugi da iza kluba stane velika firma kao što je primjerice Podravka, a treći da se rukometni klub veže s nogometnim klubom, odnosno da postane dio nogometnog kluba. Ukoliko se klub ne nalazi u jednom od ovih modela onda nema šanse za uspjehom.
