Posljednju utakmicu odigrali su 17. listopada protiv Varaždina u Rijeci (18:19) i nakon toga završili u samoizolaciji.
Dva tjedna kasnije rukometaši Zameta vratili su se treninzima, a u srijedu (19 sati) će se vratiti i utakmicama.
Riječani gostuju u Zagrebu kod Dubrave, nakon prisilne pauze momčad trenera Valtera Matoševića imat će novi početak sezone koju su odavno započeli.
- Čitav život sam u sportu i iskreno, trenutačno uopće ne vidim smisao sporta. Kada te netko zatvori 15 dana u kuću pa nakon toga moraš krenuti ponovo, a uvijek postoji mogućnost da se opet nešto dogodi i sve to ponovi.... Ne znam, jako teško je to sve izregulirati. Neke momčadi su čitavo vrijeme u pogonu, evo mi idemo sada Dubravi koja pratkički nije stala, a mi krećemo iznova. Teško je to posložiti, nisam bio nikad u ovakvoj situaciji, započet će Renato Sulić, daleko najiskusniji rukometaš u redovima Zameta, pivot koji nije toliko dugo trajao u rukometnom vrhu zato što je svoje obaveze shvaćao olako, već zato što je živio rukomet 24 sata, zato što mu je bio potpuno i maksimalno posvećen.
Renato Sulić ove se sezone vratio u Zamet, njegov zaključak svega što se trenutačno zbiva je sasvim opravdan, uvjeti za natjecanje su na granici regularnosti.
- Pogledajmo čitavu našu ligu sa Zagrebom i Nexeom. Zagreb i Nexe ne igraju našu ligu, ne igraju Seha ligu, puno se tu pitanja postavlja. Tijekom ove koronakrize teška je situacija u svim segmentima društva, ali je jako teška situacija i u sportu. Teško je održavati formu, teško je ostati u formi, stalno strijepiš hoće li se netko zaraziti, hoće li se koronavirus ponovno pojaviti, hoćeš li opet deset ili petnaest dana završiti u samoizolaciji.... Ne znam... Ok, kako je nama, tako je i svima ostalima, situacija je stvarno grozna, preživjet ćemo, izdržat ćemo i to je najvažnije, kaže Sulić.
Korona-kriza donijela je neke do sada potpuno nemoguće situacije na koje se teško prilagođavaju i profesionalci kalibra Renata Sulića.
- Kako je bilo vratiti se nakon samoizolacije? Teško. Treba ponovo krenuti u ciklus nekih mini priprema, a vremena za to nemaš. I to je najveći problem. Dakle, normalno bi bilo odraditi mini ciklus, ali tebi je utakmica odmah pred nosom, pa za vikend druga. Najveći je problem što ćeš sada krenuti u ritam srijeda-subota, a za takav ritam stvarno moraš biti fizički spreman. Za takav ritam čovjek mora biti maksimalan profesionalac, moraš trenirati dva puta dnevno da bi se taj ritam izdržao. Ovo je jako teško posložiti, dečki su uglavnom amateri, ujutro se ide na faks ili na posao, poslijepodne se dolazi na trening. A Zamet je pritom i mlada ekipa. Njima stati ovako na dva tjedna i vratiti se nazad to je katastrofa. Na kraju krajeva sada ispada da je najbitnije da se nitko ne ozlijedi, nitko sada ne razmišlja više ni o kakvom rezultatu, misli se samo na to da ne dođe do neke ozljede. To je naša realnost, a to nema nikakvog smisla, smatra Sulić.
Kaže Renato Sulić da mu se tijekom 22-godišnje karijere nikad nije dogodilo da ide igrati utakmicu u kojoj više razmišlja o tome hoće li se sačuvati ozljeda, nego kako će utakmica okončati.
- Želim utakmicu protiv Dubrave odraditi samo da se ne ozlijedim! I to je sve! Niti imam neku veliku motivaciju, niti previše razmišljam o suparniku. Zbog toga osobno u svemu ovome ne vidim smisao, ali mi smo samo igrači i mi odrađujemo svoje. Ljudi koji su iznad nas o tim stvarima moraju razmišljati. Utakmicu treba odraditi, a to je najžalosnije reći u sportu. Ja sam 22 godine profesionalac i nikad tako nisam razmišljao, kada sam dobio tri dana slobodno to mi je izgledalo kao čitava vječnost, ne znam jesam li ikada tri dana odmarao, uvijek je bilo neko trčanje, jer misliš da ćeš u ta tri dana ispasti iz forme i onda doživim ovu situaciju. I naravno da onda ne vidim previše smisla u svemu tome, kaže Sulić, uz dodatak da je i tijekom ove samoizolacije radio, ali...
- Ništa pametno nisam radio. Vozio sam bicikl, trčao na traci. Ja imam tu mogućnosti, pripremio sam se kada bih u zimskim danima došao kući da nešto mogu raditi. Ali trčanje u prazno i teretana nemaju smisla dok ne izađeš na teren. I onda bočne kretnje, pa aduktor, trbušni zid... Sve je to sad spremno za jednu lijepu ozljedu. Trening je jedno, osjetiš trenutak kada si pretjerao pa malo prikočiš, ali utakmica je nešto sasvim drugo. To se zna, utakmica te ponese, ne štediš se, sto posto si unutra, mnogo puta ideš preko svojih mogućnosti. Na utakmici nema štednje. I zbog toga se danas definitivno gube vrijednosti sporta. Ja idem na utakmicu protiv Dubrave i moram razmišljati o tome da se malo pričuvam da se ne bih ozlijedio. A to nije normalno, naglasit će Sulić.
A razmišlja li Renato Sulić o tome kako će ova čitava situacija završiti?
- Ne trebamo mi o tome pričati, ima ljudi koji o tome vode brigu. Što se sporta tiče, natjecanja već sada definitivno nisu regularna, ne mislim pritom samo na rukomet, već i na sve ostale sportove. Meni ovo sve smrdi da će se na kraju opet proglasiti neregularnom sezonom, završit će kako će završiti. Regularnosti definitivno nema, niti će je biti. Mislim da će se pokušati sve da se sezona odradi, ali na kraju krajeva o tome ne treba razmišljati. Ovo je jedna situacija koju moramo svi izdržati, bolje da nam je i ovako nego da nam je nekakav rat, da padaju granate. Preživljava se, krpa se na svim mogućim frontovima i čeka se da ta priča završi. Na svima će sigurno ostaviti traga, posljedice će ostati u svim segmentima, ali treba to izdržati. Uvijek je bilo tako, dođe nešto loše, kada to završi dođe nešto dobro. Život se vrti u krug, zaključit će Renato Sulić.
