Rukometni klub Omišalj objavio je sljedeći tekst:
Kada ti kažu:
Ma zašto gubiš vrijeme na treninge? Vikendima po turnirima i utakmicama, a ionako sjediš na klupi.
Te riječi bole, jer znaš koliko si dao, koliko si se odricao, koliko si puta trenirao kad ti se nije dalo, kad su drugi odmarali, izlazili, spavali.
Ali upravo tu leži čar sporta.
Nikada ne znaš kada će doći TVOJ trenutak, trenutak kada trener izgovori tvoje ime, kada dobiješ priliku, kada sve ono što si radio u tišini konačno izađe na vidjelo. Do tog trenutka ne dolaze najglasniji, nego najuporniji.
Dolaze oni koji vjeruju, čak i kada nitko drugi ne vjeruje.
Mnogi su zatvorili vrata sportu jer je teško odricati se, teško je čekati, teško je raditi bez garancije uspjeha.
Ali oni koji ostanu oni su drugačiji. Za ovo se živi.
Za te minute i sekunde koje ti ispune srce i dušu, kada zaboraviš na umor, sumnje i kritike.
Kada osjetiš publiku, teren, svlačionicu, adrenalin i znaš da je svaki trening imao smisla.
A ekipa uz tebe, to je posebna priča.
Sport ti ne daje samo rezultate i medalje, daje ti prijatelje, braću, sestre po terenu.
Daje ti zajedništvo, podršku, smijeh i uspomene koje traju cijeli život. Sport te uči životu.
Uči te strpljenju, disciplini, poniznosti i vjeri.
Uči te da se sve isplati ako vjeruješ u sebe i ako si spreman čekati svoj trenutak, bez odustajanja.
Jer ponekad je najveća pobjeda ne odustati, stoji u objavi ilustriranoj fotografijom Dine Slavića.
Riječki vratar dočekao je priliku protiv Islanda prvi put braniti za hrvatsku reprezentaciju na jednom velikom natjecanju.
Nažalost, lakše se ozlijedio pa je tijekom utakmice sjedio na klupi sve do završnice, kada je ušao u igru da bi obranio sedmerac koji je prelomio rezultat u korist hrvatske reprezentacije.