Riječki rukometaš Antonio Pribanić odradio je svoju prvu sezonu u dresu mađarskog Pick Szegeda, 83 gola u prvenstvu Mađarske te 21 gol u Ligi prvaka dovoljan su razlog za razgovor s igračem koji pauzu od rukometa provodi u rodnoj Rijeci u krugu obitelji i prijatelja.
Koji su vaši dojmovi nakon odigrane prve sezone u velikom klubu koji se natječe u Ligi prvaka?
- Dojmovi su pozitivni, iako moram naglasiti da su dani zabave i igre iza mene, u Szegedu sam prvi puta u karijeri upoznao onaj istinski surovi profesionalizam.
U skupini Lige prvaka vaš klub snage je odmjerio s velikim europskim momčadima kao što su aktualni prvak Europe njemački THW Kiel, danski Kobenhaven, francuski Montpellier, španjolski Ademar Leon. Kakav je osjećaj igrati protiv najboljih svjetskih igrača, vratara Omeyera te vanjskih igrača Jiche, Karabatića, Hansena..?
- Sve su to ljudi od krvi i mesa, nitko nije nadnaravan, a tako ih i doživljavam na terenu. Nisu se takvi rodili i sve su postigli napornim radom i odricanjem. Radi se o izvanrednim sportašima koji osim vrhunskih predispozicija imaju kontinuitet rada koji im je omogućio izvanredne motoričke, šuterske sposobnosti, a kada se na sve to doda njihovo rukometno znanje dobijete prototip savršenog rukometaša.
Nekoliko kratkih pitanja
Najdraži trener?
- Vladimir Čubelić.
Najbolji suigrač?
- Josip Vidović.
Renato Sulić?
- Najbolji hrvatski pivot.
Najdraži klub?
- MRK Zamet.
Povratak u Rijeku, u Zamet?
- Zasad ne, ali jednog dana možda. Bilo bi lijepo.
Idealan odmor od rukometa?
- Kava u Caffe baru Val u Kostreni.
Mađarice?
- Fine, lijepe i poštene djevojke, ha, ha…
Koja vas je momčad i koji igrač posebno impresionirali?
- Od momčadi definitivno je to Kiel, radi se o mašini koja nevjerojatnom lakoćom dolazi do rezultata, koji god igrač da nedostaje nije nezamjenjiv. Od igrača istaknuo bih vanjskog igrača danskog Kobenhavna Mikkela Hansena, nevjerojatna je činjenica kolika je on zvijezda na parketu i van njega. Primjerice, u dvorani postoji bezbroj njegovih plakata, a jedan od njih pokazuje i smjer gdje treba bacati smeće. Dakle, posvuda je. Kada ga čuvaš na terenu imaš osjećaj da može zabiti gol kad god poželi i tek sada sam istinski doživio akciju "Bjelovar" koju izvodi čitava hrvatska liga, smiješna činjenica Mikkel se zatrčava, Top Hansen stoji između jedan i dva, Sigurdsson stoji u kutu. Koga čuvati i kako spriječiti? Ha, ha..
Kako ste zadovoljni s vašom igrom u premijernoj sezoni Lige prvaka, Ademar Leonu ste zabili pet, aktualnim prvacima Europe Kielu četiri, a u pobijedi nad Montpellierom Nikole Karabatića tri pogotka?
- Bio bih bahat i nerealan kad bi rekao da nisam zadovoljan, ali to je za mene bilo jedno ogromno iskustvo i novina tako da se imam pravo nadati da ću sljedeće sezone biti još bolji.
Najveći problem hrvatskih klubova svakako su financije, rijetki su klubovi u kojima su isplate plaća igračima redovite, kakva je situacija po tom pitanju u Mađarskoj?
- Od ove godine mađarski klubovi moraju isplaćivati sve plaće preko računa tako da što se isplate tiče, puno je redovitija i "čišća" nego u Hrvatskoj.
Pratite li rukometna zbivanja u rodnom gradu, kako komentirate stanje u riječkom premijerligašu Zametu u kojem igra velik broj vaših prijatelja i poznanika, a koji je izborio natjecanje u Europi?
- Najviše o hrvatskom rukometu saznajem od prijatelja koji igraju po hrvatskim klubovima s kojima sam u stalnim kontaktima. Što se Zameta tiče jako mi je drago da su ostvarili pozitivan rezultat i nastup u Europi, samo ako se ne osiguraju potrebna sredstva to može biti otežavajuća okolnost za klub i igrače. Nažalost, klub je već napustio sjajni vratar Ivan Stevanović, na izlaznim vratima su još neki igrači, osobno se nadam da će Grad i vodstvo kluba uspjeti pronaći rješenje, čvrsto stati iza europskog projekta jer smatram da je ovo jedinstvena prilika da se Zamet vrati tamo gdje mu je mjesto.
