Rijeka je eliminirala moćni Dinamo u četvrtfinalu Kupa, Simon Rožman ostvario je najveću pobjedu u karijeri.
Trener Rijeke nikada u karijeri nije pobijedio jačega protivnika, ne treba zaboraviti da je ova momčad Dinama prije dva mjeseca s Atalantom i Šahtarom do zadnjega kola vodila borbu za plasman u osminu finala Lige prvaka.
Nije Dinamo izgledao tako moćno u utakmici protiv Rijeke, najviše zahvaljujući Rožmanu na riječkoj vjetrometini izašle su slabosti Dinama u igri na postavljenu obranu.
Ne može Nenad Bjelica ovog puta prozivati ni sportsku (ne)sreću kao što je pokušao nakon poraza u finalu prošle godine, Dinamo je na Rujevici propustio samo jednu veliku priliku (Petković 19) do koje je stigao nakon tehničke pogreške (Smolčić).
Sve ostalo što je Dinamo radio događalo se stihijski u kontroliranim uvjetima koji su počivali na kompaktnoj riječkoj obrani i snažnoj duel-igri.
Jaka bura više je smetala momčadi Dinama koja je nastojala uspostaviti protok lopte, što ne može biti Bjeličino opravdanje za onako slabi intezitet u duel-igri.
Nema tu puno filozofije!
Momčad koja igra protiv onako plitko postavljene riječke obrane ovisi isključivo od igre "jedan na jedan" na malom prostoru.
Prema intezitetu duel-igre izgledalo je kao da je Ligu prvaka prije dva mjeseca igrala Rijeka, Bjeličin problem je da lakoća kojom je Darko Velkovski dobivao duele nema veze s burom.
Rožmanovom zaslugom Velkovski je u malonogometnim uvjetima igrao kao prekaljeni veteran, na suženom prostoru bez napora stizao je zatvoriti sve rupe u obrani.
Što se dogodilo u Rožmanovim promišljanjima nogometa od utakmice protiv Lokomotive ostaje tajna, slovenski stručnjak prvi put je u jednoj utakmici na Rujevici potpuno odustao od nadigravanja kroz posjed lopte.
Prvi put Rožman je igrao s trojicom stopera u početnom sustavu 3-5-2, složio je središnji blok od petorice igrača, zatvorio je (među)prostore što je bilo ključno da bi zaustavio Brunu Petkovića, igrača od kojega počinje i na kojemu završava igra Dinama u završnici.
Istina, velika je razlika kada u međuprostore ulazi Lovro Majer ili Dani Olmo, Bjelica u ovakvim utakmicama ne može nadoknaditi odlazak najboljega igrača Dinama, takve su sudbine svih hrvatskih trenera.
U odnosu na finale kupa prošle sezone, Bjelica prije utakmice četvrtfinala kupa nije mogao računati na petoricu važnih igrača (Theophile-Catherine, Rrahmani, Šunjić, Ademi, Olmo).
Rožman je igrao bez čak osmorice igrača (Sluga, Kvržić, Župarić, Punčec, Capan, Gorgon, Pavičić, Puljić) koji su igrali finale, prvi put u životu trojica stopera (Velkovski, Escvoal, Smolčić) igrali su zajedno s debitantom (Štefulj) na lijevom boku...
Unatoč tome riječka je momčad izgledala uigrano kao da ovako godinama igra zajedno, razlika u individualnoj kvaliteti Dinama i Rijeke svela se na statistiku Lige prvaka.
Nije važno što je natjeralo Rožmana da odustane od vizije nogometa zbog koje je Rijeka u njegovu mandatu samo dvaput pobijedila u utakmicama protiv najboljih hrvatskih momčadi (Hajduk 4:0, Dinamo 1:0).
Važno je kako će Rožman igrati u nastavku sezone!
Rijeka u nedjelju igra protiv Slavena Belupa, igrače čeka potpuno drugačija od utakmice protiv Dinama.
Rožmanu priprema za utakmicu protiv Slavena Belupa ne bi trebala biti bitno drugačija nakon što je napokon pronašao djelotvoran način igre u obrani koja jamči visoki plasman na ljestvici.