Nogometaši Rijeke su u dosad šest odigranih kola postigli samo četiri gola. Mršavi napadački učinak Bijele svrstava među najneefikasnije momčadi dosadašnjeg dijela Prve HNL. Manje golova postigli su samo Zagreb (2), te Zadar i Cibalia, koji su u šest kola po tri puta zatresli mrežu protivnika.
Bijeli u prosjeku put do mreže nađu nakon 135 minuta igre. Od samih brojki, porazniji je način na koji riječka momčad postiže golove. Osim prvog gola u domaćem remiju s Lokomotivom kada je riječka momčad pravom nogometnom akcijom izigrala protivnika, ostatak golova više je bio plod stihijskih napada nego kontinuiranog pritiska sa opasnom završnicom. Otegotnu okolnost može predstavljati činjenica da su se svi dosadašnji protivnici, osim Splita u prvom kolu, Rijeci suprostavili sa izrazito defanzivnim gardom. Respekt od jače momčadi (barem na papiru) uvjetovao je da su Bijeli u većini utakmica morali probijati čvrsti obrambeni bedem ispred protivničkih vratiju. To su radili uglavnom - neuspješno, bezopasnom kontrolom sredine terena bez završnice opasne po gol.
Osim što se nije iskristalizirala igra koja jamči golove, nisu se ni nametnuli ni pojedinci koji jamče golgeterski učinak. Najbolji riječki strijelac s dva postignuta gola je veznjak Ivor Weitzer, koji je na početku prvenstva bio daleko od udarnog sastava. Od napadača samo su se Benko i Mujanović upisali u listu strijelaca. Čulina je unatoč odličnim prezentacijama tijekom priprema na početku prvenstva potpuno potonuo, Mutombo dosad nije opravdao najavljeni potencijal, dok je Cesarec tek u Zaprešiću upisao prve minute u bijelom dresu.
Navijače Rijeke uoči subotnjeg dolaska Hajduka najviše može brinuti jedna činjenica - igra nije ta koja donosi golove.