U subotu je Rijeka odigrala na Kantridi međusobnu utakmicu. Zapravo, odigrana je utakmica onih "koji mogu" i onih "koji bi možda mogli" nositi dres "bijelih". Ivo Ištuk, trener Riječana, nije previše vidio, niti je nešto puno pametniji nakon tog dvoboja. Realno, teško je tako nešto očekivati, jer je Ištuk, kao i galerija njegovih prethodnika, u raskoraku između želje za "pravim pojačanjem" i financijske nemoći kluba.
Ništa novo. I ništa što bi se moglo ekspresno promijeniti. Uostalom, Rijeka je godinama u potrazi za financijskom stabilizacijom, koja nikako da se dogodi, pa se analogno tome ne može očekivati niti da će na Kantridu sletjeti nekakav "kapitalac", igrač koji bi mogao odmah i sada podignuti opću kvalitetu igre "bijelih". Stoga će Ištuk morati "rudariti", pokušati promijeniti pristup i filozofiju igre s igračima koje sada ima na raspolaganju.
Do sada, uglavnom se radilo na "suho". Prevedeno, podizala se fizička sprema igrača, koja je prvi temelj za kvalitetnu igru. I kad je Rijeka u pitanju, možda lakši dio posla. Sada treba uigravati momčad, inzistirati na što više utakmica. Prva u nizu je na rasporedu u Senju, gdje će Rijeka u srijedu (15.00 sati) odigrati protiv Nehaja. U nedjelju Riječani putuju u Međugorje, na drugi dio priprema.
