Jurica Vranješ rješava raskid ugovora izravno s predsjednikom Rijekom Damirom Miškovićem, u ovakvim slučajevima raskid ugovora najčešće završi dogovorom između dvije strane.
Pretpostavka je da će se Vranješ i Mišković dogovoriti oko iznosa koji će Rijeka platiti za prijevremeni raskid ugovora. Klubu se sigurno isplati platiti dio ugovorenog iznosa igraču koji ne igra, pitanje je koliko se igraču isplati prihvatiti manji dio ugovorenog iznosa i dobiti slobodne papire. Teško da će Vranješ imati priliku potpisati još jedan ovakav ugovor (cca 170.000 eura).
Ako se Mišković i Vranješ ne dogovore na djelo stupaju odvjetnici, igrači u sukobu s klubom dobivaju poseban tretman u trenažnom procesu bez smisla, svojedobno je vratar Dragan Žilić trenirao s mlađim uzrastima dok mu ugovor nije istekao. Takav završetak karijere ne pristaje Vranješovu životopisu, ipak je riječ o igraču koji je 2002. godine sjedio na klupi Leverkusena u finalu Lige prvaka protiv Real Madrida.
Prijedlog raskida ugovora temeljen je činjenicom da Jurica Vranješ do sada fizički nije uspio dosegnuti razinu ozbiljnog prvoligaškog nogometa. Međutim, povod raskidu ugovora je banalan. Trener Elvis Scoria prijavio je Vranješa zbog kršenja discipline, Vranješ je izdvojen kao glavni krivac u skupini igrača koji se nisu hranili u skladu s klupskim jelovnikom budući da su jeli čevape u autobusu po povratku iz Vinkovaca.
