Simon Rožman drugi je slovenski trener u mandatu Damira Miškovića.
Mišković je na početku mandata kao predsjednik Uprave angažirao dvojicu domaćih trenera, Elvisa Scoriju i Dragana Skočića.
Mladen Ivančić privremeno je vodio momčad između njih dvojice.
Sva trojica nisu trajali ni godinu dana prije nego što je u veljači 2013. godine umjesto Scorije došao Matjaž Kek.
Ostalo je povijest riječkog nogometa, Rijeka je u Kekovu mandatu osvojila povijesni naslov prvaka, dva Kupa, igrala je Europsku ligu, play-off Lige prvaka...
Igor Bišćan naslijedio je Keka u listopadu prošle godine, nije izdržao ni godinu dana.
Otišao je u rujnu ove godine kao trofejni trener.
Rožman je stigao na Kekovu preporuku, ali varaju se svi koji spekuliraju tezom da će se Kek izlagati sudu javnosti zbog Rožmana.
Kek se u Rijeci bavio isključivo svojom sudbinom, nije ga bilo previše briga ni za sudbine svojih pomoćnika, a kamo li da će preuzeti odgovornost za sudbinu novog trenera Rijeke.
Između ostalog, Slovenac je zbog toga postao najuspješniji trener u povijesti riječkog nogometa.
Možda je Mišković zbog toga nakon Bišćana odlučio dovesti novog Slovenca!
Jedino je izvjesno da Mišković nije ni pomišljao angažirati nekog riječkog trenera iako se Nenad Gračan kuloarski spominjao kao mogući Bišćanov nasljednik.
Osim karizmatičnog Gračanova prezimena, ni jedno se drugo riječko prezime ni kuloarski nije spominjalo u Miškovićevim kombinacijama.
Paradoks riječko-slovenskih nogometnih odnosa je da od svih riječkih trenera ove sezone najviše kotira Slobodan Grubor, koji na klupi Aluminija vodi senzacionalnu borbu za vrh slovenskog nogometa u konkurenciji Olimpije i Maribora.
Ništa to Gruboru nije značilo u usporedbi sa stručnim referencama trenera koji je dobio otkaz u Domžalama neposredno prije nego što je postao trener Rijeke.
Što tiče bivših Miškovićevih riječkih trenera, Scoria je trenutačno televizijski komentator, Skočić je u Iranu!
Buduće trenere eventualno bi se moglo tražiti na Bliskom ili nešto daljem Istoku, gdje radi većina riječkih trenera koji žive od nogometa.
Među njima je najpoznatiji Rodion Gačanin, koji već 17 godina radi na Bliskom istoku.
Gačanin je osvojio 17 trofeja, na vrhuncu karijere postao je izbornik kuvajtske reprezentacije koju su vodili glasoviti stručnjaci poput svjetskog prvaka Luiza Felipea Scolarija ili Bertija Vogtsa.
Ako Gačanina nikada nitko u proteklih 17 godina nije ni pomislio vratiti u Rijeku kao trenera, što mogu očekivati ostali?
Od nešto mlađih trenera s riječkog područja koji su vodili drugoligaške klubove, bez posla su Damir Milinović i Goran Gajzler.
Milinović se nekoliko puta spominjao u prvoligaškim kombinacijama iako postaje sve izglednije da će prije otići na Bliski istok nego dobiti priliku u nekom hrvatskom prvoligašu.
Na Zapadu ništa novo, otkada je HNL-a ni jedan riječki trener nije samostalno radio u ozbiljnijim europskim ligama.
Stjepan Ostojić pomoćnik je Ivanu Juriću u Veroni, Danilo Butorović asistira Slavenu Biliću u WBA!
Što se tiče riječke perspektive, trenerske karijere počela su dvojica bivših prvoligaških igrača: Fausto Budicin u Orijentu 1919, Dario Dabac u Nehaju.
Kakva im je perspektiva u Rijeci najbolja ukazuje kratka retrospektiva mandata najuspješnijeg predsjednika u povijesti Rijeke.
