Antonini Čulina pozirao je u dresu Opatije!
Nekadašnjem igraču Rijeke novi dres Opatije dobro stoji, 28-godišnji napadač počeo je trenirati s momčadi Opatije, trenutačno je bez kluba...
- Postoji mogućnost da zaigram za Opatiju! Za sada nemam ni jednu konkretnu ponudu, počeo sam trenirati s Opatijom da bih se što bolje spremio za zimu, zovu me mnogi, ali ništa konkrektno... Odlučio sam zajedno s obitelji da neću otići nigdje ako ponuda ne bude prava, nikada se ne zna, Opatija je moguća opcija, kaže Čulina.
Antonini Čulina je u najboljim igračkim godinama, karijera nekada velike nade riječkog nogometa nije se razvijala prema očekivanjima:
- Nisam bljesnuo kao što se očekivalo, ima tu mojih i pogrešaka ljudi s kojima sam radio. U Luganu sam proigrao, igrao sam najbolji nogomet u životu i onda se dogodila teška ozljeda, pukli su križni ligamenti... Ni to se nije dogodilo slučajno, sve dođe na naplatu ako ne radiš kako treba. Netko ima sreće, meni nije ništa preostalo nego da nastavim raditi. Istina, u najboljim sam godinama, imam volju pokušati napraviti još jedan iskorak.
Prije ozljede u Luganu ste dosegnuli visoku razinu forme, nakon ozljede niste se uspjeli vratiti na takvu razinu?
- Nisam! Kada sam se vratio u momčad Lugana nakon ozljede, igrali smo Europsku ligu, konkurencija je bila jaka. Nisam imao dovoljno prostora za povratak, mora te momčad istrpjeti dok se vraćaš nakon ozljede. Da je Zeman ostao trener, sigurno bi me trpio dok se ne vratim u ritam. Napravio sam pogrešku kada sam odlučio otići u Cracoviju, poljska liga je fizički jako zahtjevna, a ja sam došao nakon dugačke stanke zbog ozljede. Naviknuo sam igrati, naviknuo sam biti bitan igrač u momčadi, pa sam odlučio otići. Najveću sam pogrešku napravio kada sam otišao u Inter iz Zaprešića. Došao sam potpuno nespreman, od mene se očekivalo da rješavam utakmice iako četiri, pet mjeseci nisam igrao, tu sam najviše stagnirao.
Dvaput ste odlazili u Italiju, prvi put iz Rijeke u Speziju, drugi put iz Zaprešića u Viterbese?
- Igrao sam u Speziji, mišići su mi često pucali, nisam bio naviknut na takav napor. Nije da nisam igrao, ali sam stalno imao problema. Pričao sam tada s Bjelicom, koji je bio vrlo pošten prema meni, rekao mi je da moram negdje igrati. Dobro sam tada učinio što sam otišao u Varese, gdje sam stalno igrao. Iz Varesea sam otišao u Lugano. Odgovara mi talijanski nogomet, nakon Zaprešića htio sam otići negdje u Seriju B ili u neki bitan klub Serije C. Otišao sma u Viterbese, znalo se odmah da ću prošle zime otići u Padovu, a onda se dogodila stanka zbog koronavirusa... Što da radim?
Ispada da je najbolje odigrati polusezonu za Opatiju koja se bori za prvo mjesto?
- Vidjet ćemo, neću govoriti ništa unaprijed. Važno je da se spremim, nije isto trenirati sam ili s momčadi. U Opatiji igra puno kvalitetnih igrača, dosta njih poznajem, zato sam i došao.
