Nakon dvosatnog monologa Zlatko Petričević je rekao da odlazi i time odvagnuo u korist igrača koji posljednja tri tjedna ne treniraju zbog neisplaćenih honorara. Apsurdno, budući da je na Skupštini Pomorca Zlatko Petričević obećao sanirati sve klupske dugove. Sanirao je manji dio dugova prema igračima te u dva mjeseca rada u klubu uspio unijeti nemir u svlačionicu kakav se ne pamti. Posljednjih nekoliko godina bilo je problema, neisplaćenih plaća, borbe za ostanak ili slično. Ali se igralo!
Djelatnike Novog lista uopće nisam napao
Priča tako seže i do nedavnog napada na Denisa Frančiškovića i Sergeja Drechslera iz Novog lista, na dan kada su igrači odbili putovati u Dubrovnik zbog nepodmirenih obveza. Petričević kaže da nikakvog napada od strane njegovog brata i njega osobno nije bilo.
- Protiv niti jednog novinara nemam ništa, pa ni protiv gospodina Frančiškovića. Zamolio sam ga da dođe nakon što obavim posao, imao sam mnogo problema. Porazgovarali bismo poslije bez ikakvog natezanja. Usto, zamolio sam fotoreportera da me ne slika, zaista sam zbog svih stvari bio vrlo nervozan, ali nikoga nisam napadao, kaže Petričević.
Petričević je obećavao mjesečni klupski proračun od 250.000 eura, što bi u prijevodu značilo da Pomorac postaje četvrti hrvatski klub po platežnoj moći, odmah iza Dinama, Rijeke i Splita. Zvučalo je nestvarno kada je spominjao premije, napad na Prvu ligu, odijela za svakog igrača, smještaj u prvoklasnim hotelima na gostovanjima, novi klupski autobus i kamp nedaleko prvog žukničkog terena. Tko takvom investitoru ne bi širom otvorio vrata kluba koji je i tada bio na konopcima poput grogiranog boksača. Usto, doveo je Marijana Bloudeka, afirmiranog trenera koji je zanat pekao u Sloveniji, a i sam je pokazivao nogometne vještine pred igračima kada je s njima trenirao.
No, sve je krenulo po zlu vrlo brzo. Četiri poraza, i to bez postignutog pogotka, rezultirala su Bloudekovim odlaskom, kako je naveo, zbog privatnih obveza u Sloveniji. Bilo je jasno da je otišao zbog drugih razloga isto kao i igrači (Ćuturilo, Rudan, Berković).
- Poslje jedne utakmice došao sam u svlačionicu i na 26 igrača podijelio 6 tisuća kuna, kada su me pitali hoće li štogod dobiti nakon pobjede. Isto tako, rekao sam im da ako prođu GOŠK, sav će novac od ulaznica ići igračima, pošto im nisam mogao deponirati naknade na blokiran račun, kaže Petričević spuštajući igrače na razinu humanitarne udruge koja od prikupljenih sredstava putem ulaznica financira igrače.
Postavlja se, samo po sebi kao logično, tek jedno krucijalno pitanje. Ako su ga već, kao što kaže, plačući na ramenu nagovorili da dođe na predsjedničku fotelju, zašto je obećavao stvari koje ne može ispuniti? Vjerovalo mu se kao čovjeku koji će Kostrenu vratiti na zasluženo mjesto na nogometnoj karti Hrvatske, s koje je ispala prije jedanaest godina, kada se posljednji puta nadmetala u Prvoj ligi. Stvari oko (de)blokade računa mogle su se odmah napraviti, budući da su ga skupštinari obavijestili o realnom dugu Pomorca prije nego se prihvatio funkcije iako on to opovrgava.
- Molio sam tajnicu Petru Žudić da mi izvadi sve dugove i sve vjerovnike kojima treba podmiriti financijske obveze. Molio sam i igrače da mi donesu svoje ugovore kako bi ih mogao plaćati, no ništa se od toga nije dogodilo. Kada sam krenuo samostalno istraživati, uvidio sam da su problemi oko dugova mnogo veći nego što su ih neki prikazali, rekao je Petričević pred novinarima na danu u kojem je najavio ostavku koju će potvrditi Skupština na sljedećoj sjednici.
Budućnost je opet neizvjesna, to je sasvim sigurno. Otišao je Petričević, problemi su ostali.
