Marin Lovrović mlađi pozorno je pratio što se događa na regatnim poljima u Brazilu, gdje je hrvatsko jedrenje osvojilo dvije medalje. Šime Fantela i Igor Marenić osvojili su zlato u klasi 470, Tonči Stiapnović osvojio je srebro u laseru.
- Toliko sam sretan kao da sam ja osvojio medalju, u dva sam olimpijska ciklusa bio s tim dečkima, Stipanović se pridružio u Londonu, kaže Lovrović, riječki jedriličar koji je u klasi zvijezda zajedno s flokistima, bratom Danom (London) i Sinišom Mikuličićem (Peking), sudjelovao na dvjema olimpijskim igrama.
- Nisu me iznenadili ovi rezultati, to su dečki koji desetak, petnaestak godina ostvaruju vrhunske rezultate, počev od klase optimist nadalje. Nije iznenađenje ni zlato, Šime i Igor ove su sezone bili svjetski prvaci, dominirali su cijelu godinu. Od Stipanovića smo također očekivali medalju, fantastično je jedrio. Fantela i Marenić prezentirali su jedrenje iz priručnika. Držali su se dovoljno blizu na startu da bi kontrolirali suparnike, Grke i Australce, a dovoljno daleko da ne uđu u rizik penala. Fantastično su jedrili taktički, jer su kontrolirali jednu i drugu posadu. Kada su Australci vidjeli da nema ništa od zlata, uhvatili su se Grka i medalja se mogla početi slaviti. Tonči Stipanović je osvojio prvu hrvatsku medalju za jedriličarski sport. U Medal race je ušao kao vodeći, ali je u velikoj želji da zlato osigura prije starta na trenutak izgubio koncentraciju što je bilo dovoljno da iskusni Burton poentira i zada penal Tončiju. Strategija je bila dobro postavljena, ali nažalost to je kao u boksu. Ako udaraš i ne nokautiraš protivnika, slijedi ti neočekivani udarac. Međutim, srebro je golemi uspjeh. Ivan Kljaković Gašpić bio je peti u finnu, možda je nedostajalo malo sreće i odlučnosti, govori Lovrović.
Većina ljudi ne zna da je jedrenje godinama najtrofejniji hrvatski sport?
- Evo samo primjera Fantele i Marenića. Fantela je davne 1999. godine bio svjetski prvak u optimistu, još 2009. godine Fantela i Marenić su bili svjetski prvaci u klasi 470, dvaput su bili drugi, dvaput su bili treći, ove godine su opet bili svjetski prvaci, nekoliko su puta bili europski prvaci... Ne volim se uspoređivati s ostalim sportovima, nedostajala nam je samo olimpijska medalja. Uvijek su nas prozivali zbog toga. Kao puno koštamo, putujemo po cijelom svijetu, a nikako da uzmemo olimpijsku medalju. Sada se sve naplatilo, ova je generacija samo trebala dokazati da su bili u pravu svi koji su ulagali u njih. Mislim da je jedna medalja u Riju bila sigurna, a zlato je uvijek iznenađenje. Nije to samo tako, važna je psihološka priprema. Recimo, Fantela - Marenić već su bili zreli za zlato u Londonu, Kljaković Gašpić izgubio je u Londonu medalju zbog penala u zadnjih sto metara "krme"... Ovo je fantastična generacija, ne znam kada će se opet dogoditi ovakva generacija.
Fantela i Marenić su uvjetno rečeno locirani u Zadru, svi ostali su u Splitu?
- Split je centar hrvatskog jedrenja. Ima odlične uvjete, ljude znaju živjeti uz more, jedrenje je nakon nogometa sport broj jedan... Ne moraš biti vrhunski jedriličar da bi te cijenili, takav je to mentalitet. Evo dva kluba: Labud (Stipanović, op. a.) je uzeo srebro, Mornar (Kljaković Gašpić, op. a.) je do samog kraja imao broncu. U Splitu su organizirana dva kampa za klase laser i finn, rezultati se vide. Slovenac Vasilij Žbogar, koji je osvojio srebro u finnu u Brazilu, praktično je cijeli život u Splitu, postao je splitski zet... Cipranin Pavlos Kontides, koji je uzeo srebro u laseru u Londonu, praktično se preselio u Split. Kontidesu je trener Jozo Jakelić, koji trenira Tončija Stipanovića. Njih dvojica su u užem timu, Jakelić je kao trener već u Londonu uzeo medalju. Slovenac Žbogar ima dva srebra i boncu, u Splitu su već osvojili nekoliko olimpijskih medalja prije nego što je Hrvatska osvojila prvo.
Jedrenje spada u sportove koji živi od odricanja?
- Jedrenje je prema ulaganju sportaša vrlo slično ostalim sportovima, dvaput se dnevno trenira, fizički i taktički priprema, puno se putuje... Ja sam u olimpijskom ciklusu godišnje prolazio po 40.000 kilometara, sami u kombiju s barkom otraga na prikolici, nema vozača ili ekonoma... Sport kao i svi ostali amaterski sportovi! Ako ga voliš, ništa nije teško. Jedrenje je način života, najbolji su primjer Fantela i Marenić, koji se u 15. godini s Cresa preselio u Zadar. Sve su to skromni dečki, koji bi zadnju kunu dali da nešto osvoje. Nema tu zarade, dobit će sada neke nagrade Hrvatskog olimpijskog odbora, možda dobiju nagradu nekog sponzora, ali sve je to zanemarivo s uspjehom koji su ostvarili. Posebice kada vidiš koliko zarađuju sportaši poput Bolta, Đokovića... U jedrenju u sebe isto ulažeš kao u atletici ili tenisu, ali je uspjeh jedina nagrada.
