Nogometni treneri uglavnom se bave radom s djecom. Manji broj trenera je angažiran u radu seniorskih momčadi. Treneri koji djeluju na razini Nogometnog saveza PGŽ plaćaju godišnju članarinu kako bi mogli voditi neku momčad u službenom natjecanju koje organizira NS PGŽ. No, opravdano je da očekivati da kao članovi imaju i neka prava koje im članstvo donosi. Treneri su članovi Komisije za trenere, a pri Savezu djeluje i Komisija za trenere mladeži. Pitanje je koja je svrha tih komisija i trenerskih članarina?
Pod NS PGŽ u drugoj HNL - zapad, skupini A, natječe se 11 juniorskih i 11 kadetskih momčadi. U skupinama A, B i C županijskih omladinskih liga još 47 kadetskih i pionirskih momčadi. U prvoj omladinskoj ligi dodatne 24 momčadi pionira i mlađih pionira, u ligi morčića još 22 momčadi te još 29 seniorske momčadi u seniorskim županijskim ligama. Po Statutu HNS-a trener ne može istovremeno voditi dvije momčadi pa dolazimo do računice da treneri 144 momčadi godišnje uplate 28.800,00 kuna (200 kuna po treneru) na ime članarina. Što oni dobivaju zauzvrat od svoje strukovne Komisije i Saveza kojem plaćaju članarinu? Kakvu pomoć od nadležnih institucija može očekivati trener koji želi napredovati? Možemo li na temelju ulaganja u trenere očekivati "trenerske Luke Modriće"?
Petar Nikolić
Petar Nikolić (31) završio je Prvu sušačku hrvatsku gimnaziju, jezični smjer. Diplomirao je psihologiju na Filozofskom fakultetu u Rijeci 2007. na temu "Povezanost ponašanja trenera i anksioznosti adolescenata". Godine 2012. završioje tečaj HNS-a za UEFA - "B" licencu.
Nikolić je igrao nogomet za Naprijed, Borac i Učku '72 (Čepić). Kao nogometni trener mlađih uzrasta radio je u Naprijedu (2006-2008), Grobničanu (2009-2011) i Pomorcu (2011), od ljeta 2012. godine radi u Orijentu. Paralelno radi kao psiholog u nogometnim školama.
Petru je nogomet zapisan u genima, pokojni otac Rudi Nikolić bio je poznati igrač Orijenta i Rijeke.
Uoči svake sezone NS PGŽ organizira seminar za trenere koji održavaju isključivo treneri HNK Rijeka. Uglavnom se radi o jednosatnom predavanju, rijetko uz demonstraciju na terenu. Na kraju kalendarske godine, Savez organizira domjenak za trenere uz bogatu ponudu jela i pića. Tu otprilike završavaju "stručna" druženja i mogućnosti da treneri nešto nauče od iskusnijih kolega te da organizirano razmjene mišljenja. Ostalo je osobna inicijativa i "samoukost". Trenerima niti u jednom trenutku nije ponuđena ili preporučena niti jedna knjiga, niti jedan DVD ili softver za pomoć u organizaciji treninga. Pritom se samo slučajnošću može dogoditi da neki predavač zaluta u PGŽ i pruži trenerima dodatno znanje i osobno iskustvo. Takvih predavanja jednostavno nema. A njihova bi korist uz usvajanje novih znanja bila i povećana motivacija mladih trenera koji bi pružili više krajnjim korisnicima - djeci.
Neki treneri su na seminaru uoči sezone 2011/2012 zatražili zaštitu u slučaju da ih klubovi ne isplaćuju. Rečeno im je da to nije moguće. Zanimljivo je da neplaćanje sudaca rezultira suspenzijom kluba, dok treneri koji rade s djecom, što je kud i kamo osjetljiviji posao, mogu mjesecima raditi motivirani dobrom voljom i entuzijazmom i za njih ne postoji mogućnost zaštite. Možda bi trebalo upitati sudačku organizaciju kako su se oni izborili za tako dobar status?
Pri prijavi za posao koji podrazumijeva rad s djecom inače je obavezno priložiti uvjerenje o nekažnjavanju. U PGŽ nogometni trener može imati bogati policijski dosje, ali to ga neće spriječiti da provodi vrijeme s djecom. Nitko ga ne nadzire, nikome ne odgovara, nikoga nije briga. To je možda slučaj za pravobraniteljicu za djecu.
Ono što NS PGŽ zaista radi za trenere jest organizacija početnog tečaja za trenera, za "C" licencu. Međutim, bilo bi pogrešno pretpostaviti da se ranije spomenutih gotovo 30 tisuća kuna dobivenih od članarina koristi za održavanje tog tečaja. Tečaj ima svoju cijenu koju polaznici plaćaju. No, ako želite dobiti uvid u registar nogometnih trenera u PGŽ kako bi nekoga od njih zaposlili u klubu, to neće biti moguće. Naime, takav popis ne postoji.
Kao najbrojniji i najpopularniji sport, nogomet okuplja daleko najviše djece. Najveći broj nogometnih trenera, njih više od stotinu samo u PGŽ, radi s djecom. Među više od tisuću djece u raznim nogometnim školama u PGŽ možda je jedan Luka Modrić. Većina njih će sutra biti "obični" mladi ljudi s običnim životnim problemima. Trener je jedna od najvažnijih figura u njihovim životima i značajno oblikuje njihov život. Koliko je on stručan da nakon 60 sati edukacije ("C" licenca) i bez ikakvih dodatnih obaveznih usavršavanja i bez ikakvog nadzora odgaja možda baš vaše dijete?
Sa stručne strane, je li realno očekivati da mladi treneri napreduju samo na osnovi vlastitih sredstava, truda i motivacije? Zaslužuju li više pažnje od strane stručnih tijela? Naše bolje sutra po pitanju odgoja djece i vrhunskih sportaša, stvaramo ulaganjem danas. Ako se ne pobrinemo za stručno napredovanje nogometnih trenera, sve više djece će frustrirano napuštati sport, sve više talenata će propasti i famozna "močvara" će još više zaudarati.
Možemo se samo nadati da Komisija za trenere i Komisija za trenere mladeži pri NS PGŽ, vode računa o navedenome i da će za razliku od dosadašnje prakse redovito educirati nogometne trenere, nadzirati rad nogometnih trenera, a u isto vrijeme ih štititi od njihovih poslodavaca. Ako tome nije tako, onda možemo u miru planirati domjenak za kraj 2013. godine.
