Antonio Franko osvojio je peto mjesto u paratriatlonu na Paraolimpijskim igrama u Tokiju.
Najbolji hrvatski paratriatlonac utrku u Odaiba Marina Parku okončao je za 1:05.49 sati, zlato u Zemlji izlazećeg sunca očekivano je pripalo najboljem svjetskom paratriatloncu, Francuzu Alexisu Hanquinquantu, koji je utrku okončao točno 5:51 minutu brže od Franka.
Najdominantniji svjetski paratriatlonac, trostruki uzastopni svjetski prvak koji već nekoliko godina ne zna za poraz, jedini je stazu prošao za manje od sat vremena, trebalo mu je 59:58 minuta.
Sve ono što se zbivalo u dalekom Japanu proživljavali su i Frankovi sugrađani, zahvaljujući njegovim prijateljima u Kraljevici se u posljednjim satima petka i prvim satima subote paratriatlonska utrka u Tokiju gledala onako kako se inače gledaju nogometne utakmice na velikim trgovima i sve je na kraju začinjeno bakljadom i vatrometom Franku u čast.
Antonio Franko, jedan je Antonio Franko... orilo se Oštrom, svako Tončijevo, kako ga zovu prijatelji, pojavljivanje u kadru izazivalo bi oduševljenje, palile su se baklje, navijalo se, kontroliralo koliki ima zaostatak za vodećim, gdje se nalazi, kakvi su mu izgledi, koje su mu jače strane...
I pritom nitko nije znao da je Antonio na trčanju pao i da mu se iskrivila proteza, sigurno bi iz Kraljevice uslijedila još glasnija podrška.
- Ma, Franko je naš heroj, rekao je Edi Kurolt, koji je čitavu utrku odgledao na nogama, odjeven u Frankov dres.
- Ja sam bio prezadovoljan već onoga trenutka kada je Antonio osigurao nastup na Paraolimpijskim igrama, ali neću lagati, očekivao sam medalju iako ne znam koliko su moja očekivanja bila realna. No, kada sam vidio njegov izraz lica na ulasku u cilj bilo mi je jasno da je zadovoljan. I to je nama najvažnije. Dva dana nisam spavao od nervoze, pokušao sam mu prenijeti pozitivnu atmosferu koja je kod nas vladala od kada je otišao na Paraolimpijske igre, ali imat će on to prilike osjetiti u ponedjeljak kada mu napravimo feštu na dočeku. Tek tada će postati svjestan kako je velik rezultat napravio, uzbuđeno je govorio Kurolt.
Nema baš puno sportaša koji u svojim sredinama mogu doživjeti ono što Antonio Franko doživljava u svojoj rodnoj Kraljevici, takva količina pozitivne energije na jednom mjestu ne može se doživjeti baš svaki dan.
I nimalo tu Kurolt ne preuveličava, za njegove prijatelje, susjede, za Kraljevičane Franko je definitivno heroj.
- Ma ja sam uvjeren da je Franko morao osjetiti ovu atmosferu, morao je osjetiti ovako pozitivnu vibru koju su napravili njegovi Kraljevičani koji su došli u sitne sate na Oštro pogledati utrku. Za Kraljevicu je ovo ogroman uspjeh, Franko je za nas pobjednik, govorio je Dalibor Čandrlić, gradonačelnik Kraljevice, koji je također nije propustio uživo svjedočiti Frankovom nastupu u Tokiju.
Čandrlić je Oštro napustio zadovoljan, baš kao i svi oni koji su došli pogledati Frankov paraolimpijski nastup, a drugo se i nije moglo očekivati.
Jer, jedan je Antonio Franko.
