Hrvatski boćarski reprezentativac Marino Milićević na Svjetskom seniorskom prvenstvu u Rijeci drugi će put nastupiti u seniorskoj konkurenciji na velikom međunarodnom natjecanju. Prvi je puta nastupio na Svjetskom prvenstvu u talijanskom Feltreu 2011. godine u kraljevskoj disciplini pojedinačno klasično te u preciznom izbijanju. Rezultati su ostavili, kao što Milićević kaže, gorak okus, no bilo je to vatreno krštenje.
Danas, četiri godine kasnije, 23-godišnji Marino Milićević trebao je u Rijeci nastupiti u dvije discipline, štafetnom izbijanju sa Leom Brnićem te u paru sa Nenadom Tadićem. No, prema najnovijoj odluci stručnog stožera nastupit će samo u štafeti.
- Do promjene je došlo zbog rasporeda natjecanja, jer se discipline štafeta i par igraju jedna za drugom, pa je nemoguće dobro se spremiti i zagrijati za oboje. Morao sam birati i odlučio sam se za štafetu. Nije mi draža od klasike, ali u ovom trenutku mislim da sam učinkovitiji u štafeti te da nam je put do medalje nešto lakši, pojasnio je Marino Milićević koji je još u mladim danima zaradio nadimak "Kralj joga" zbog svoje sjajne igre i majstorija u klasičnim igrama.
Milićević i Brnić gotovo su cijelu boćarsku karijeru proveli zajedno, najdulje razodoblje pod vodstvom Čede Vukelića u riječkom Vargonu. Nakon Rijeke, Milićevića je karijera odvela u zagrebački Zrinjevac gdje mu se tijekom ovogodišnjeg ljetnog prijelaznog roka pridružio i Leo Brnić. Štafetu su nebrojeno puta trčali zajedno i u domaćim natjecanjima, na međunarodnim turnirima, ali i na Svjetskim juniorskim prvenstvima, a početkom rujna zajedno su srušili svjetski rekord u štafeti u trajanju od sat vremena.
- Nikad nisam bio spremniji nego sada. Cijelo ljeto smo trčali i spremali se. Puni smo samopouzdanja. Neću najavljivati da ćemo osvojiti zlato, ali nikada nismo izgubili u štafeti. Medalju ćemo osvojiti, pitanje je samo kakvog sjaja. Tijekom priprema samo smo jednom pogodili 54 boće, sve ostalo je bilo 55 i više. Sad u utorak smo pogodili 58 na treningu. Samo da se sve poklopi i bit će super, dodaje Milićević.
Podrška sa tribina dvojici uzdanica neće nedostajati. Milićević je iz Gornjeg Kraja, Brnić iz Jadranova, bili su Vargonovi igrači, sve je to, kada se spoji, dovoljno za punu dvoranu i podršku, ne samo omiljenom dvojcu, već i svim ostalim hrvatskim uzdanicama.
- Iskreno ne znam hoće li domaća publika biti opterećenje ili olakšanje. Kada sam igrao prije pet godina na Svjetskom juniorskom prvenstvu u Rijeci, bilo mi je lakše, iako sam tada igrao klasiku. Mislim da će nam i sada biti lakše. Nekako još brže kreneš kada svi navijaju za tebe. Gušt je to, zaključio je Marino Milićević.
