36. Buzetski dani: Praznik automoblizma kojim završava europsko prvenstvo

Subota, 16. rujna 2017. 09:30 Napisao/la  Miroslav Krpan
Ovako je počelo 1982. godine
Ovako je počelo 1982. godine


Obilježavajući desetu godišnjicu djelovanja sadašnjeg Auto moto kluba „Buzet“, godine 1982. kao Auto moto društvo, vrijedni sportski radnici i entuzijasti priredili su prvu brdsku auto utrku na stazi „Most-Sv. Sveti“ dugoj 4.209 metara, čiji su se rezultati bodovali za prvenstvo tadašnje SFR Jugoslavije, ali i za Prvenstvo Hrvatske.

Impozantan je bio broj prijavljenih – čak 105 u četiri različite klase. Bila je to peta utrka sezone, a vožena je 5. rujna.

Povijesno ostaju zabilježena imena prvih pobjednika: Branko Bašić, član AMD Buzet u klasi popularnih „fićeka“ do 785 ccm, Milun Vesnić (ASK Jugoauto) u klasi 1.150 ccm, Rajko Vlah (AMD Ina Rijeka) u klasi 1.150 ccm grupa 2, te u najjačoj klasi preko 1.150 ccm grupa 2 i 4 Silvan Lulik, član AK Sonit-Olimpija iz Ljubljane, čija je ekipa bila ujedno i najuspješnija u klupskoj konkurenciji.

Slovenac Silvan Lulik vozeći „Opel Kadet“ ostvaruje i najbolje vrijeme – prvi službeni rekord staze 2:57,51 minut prosječnom brzinom 85,360 km/sat.

Pokrovitelj prve utrke bila je Skupština općine Buzet. Po dvije pobjede u republičkom, hrvatskom prvenstvu ostvarili su Branko Bašić i Rajko Vlah, te po jednu u klasi 2 Mirko Mrkša i Renato Vuk.

Bilježeći prije 15-tak godina prvi značajniji jubilej 20 godina automobilističke utrke pod imenom „Buzetski dani“, ovo sam zapisao kao najznačajnije osvrtanje na jedan početak, nešto što se prvi puta dogodilo u srcu Istre, sportsku priredbu koja će se kroz nepuna četiri desetljeća izdignuti iznad svih, koja će postati kultna manifestacija oktanskog sporta, koja će jednostavno kazano promijeniti život i tijek zbivanja u Buzetu.

I tako tome i biva!

Praznik automobilizma

Hrvatski „Praznik automobilizma“, jedinstvena je oktanska manifestacija s tradicijom dugom već 36 godina.

 „Buzetski dani“ ime je utrke na brdskim stazama poznate i izuzetno cijenjene  širom Europe, utrke čiji su domaćini žitelji Buzeštine predvođeni vrijednim sportskim radnicima  Autokluba „Buzet“.
 
 U „Grad tartufa“ od 15. do 17. rujna ponovo će pohrliti svite ljubitelja brzina kojima će pregršt zadovoljstva pružiti više od 200 sudionika, europskih automobilističkih asova iz 14 zemalja starog kontinenta.
 
 Već je tradicionalno posljednja 12.utrka kontinentalnog prvenstva, a već godinama  impresionira nas  podatak da su prijavljeni gotovo svi najbolji europski, ali i više od 90 hrvatskih vozača.
 
 Prošlogodišnji rekord od gotovo 300 vozila u svim mogućim konkurencijama bit će teško dostižan, ali vrijedi sačekati dan prvog preninga.
 
 Uvijek u Buzetu, još od sredine 90-tih posebna su atrakcija, priča za sebe, formule i prototipovi kojih se i ove godine na startu što u povijesnoj konkurenciji, što u redovnoj Kategorije II očekuje 30-tak.

Oktanska povijest novijeg doba ovih naših prostora počela se pisati prvih dana rujna prije 36 godina u Buzetu.

Fanovi automobilizma, entuzijasti, zaljubljenici brzina, osmislili su i pripremili za tadašnje okvire malu utrku državnog prvenstva, sličnu onima kakve su se do tada odvijale na Avali (nadomak Beograda), Lovćenu (Crna Gora), Pohorju (Slovenija), širom tadašnje države, u nekim dalekim krajevima koje je pohodila i rezultatski „poharala“ veličanstvena četvorka buzetskog automobilizma – Žarko Bauman, Silvano Vivoda, Branko Bašić i Dubravko Bošnjaković.

Pokretačku snagu  zaljubljenicima auto sporta, da u Buzetu ostvare nešto slično, dao je  posjet utrci na Pohorju nadomak Mariboru.

Vrlo malo vremena trebalo im je po povratku do ostvarenja zamisli.

 Tadašnje rukovodne strukture Buzeta pružile su im punu pomoć, od privrednika i ljudi koji su gledali u budućnost. Dobili su tada pomoć ma gotovo  svakog žitelja Buzeta.
 
 Već sam godinama ponosan što sam osobno svjedočio tim počecima i od tada pratio, bilježio i pamtio sve, ma baš sve te buzetske oktanske godine i utrke, sve „Buzetske dane“, stoga je radost i zadovoljstvo sjetiti se tih ljudi kako su dočekali dolazak najboljih vozača, u njihov mali gradić, kako su ih prihvatili i ugostili, kako se tog prvog vikenda 4. i 5. rujna 1982. godine u Buzetu „živio automobilizam“.

Svečano otvaranje prve utrke Buzetski dani proteklo je u znaku legendarnog šampiona, rođenog Buzećana Ivana Đanija Šverka, višestrukog prvaka bivše države i 1969. europskog prvaka.

 Startao je tada svojom formulom i obilježio dan koji se od prije 36 godina i te kako pamti.
 
 Danas se u znak sjećanja na Đanija Šverka koji je preminuo prije nepune tri godine u studenom u njegovu Buzetu okupljaju ljibitelji Abartha i štovatelji njegovih sportskih rezultata.

Utrka  postala  europska

Utrku vole, o njoj i njenim junacima pričaju.

Kada je o buzetskoj utrci riječ uvijek je prvo na pameti rekord staze. O rekordima se pričalo, imena se pamte. Nijemac slovenskog porijekla Jozef Zajelšnik formulom 2 «BMW» 1987. godine ostvario je rekord staze u vremenu 2.12,47 minuta prosječnom brzinom  114,383 km/sat.

Isti je ostao trajni  spomen na dionicu dugu 4.209 metara. Zajelšnik sada već godinama na utrkama prati svoja dva sina, Patrika i Aleksandra, a o Buzetu uvijek priča i  uvijek mu se rado vraća.

U želji i potrebi kandidature  za  FIA Europsko prvenstvo 2000. godine staza je  produljena  na potrebnih 5.001 metar od Mosta do Peničići.

Prvim je rekorderom bio Čeh Jiri Mičanek u vremenu 2:31,251 minuta.

Četiri godine kasnije, 2003. utrka se našla u kalendaru FIA i Prvenstva „Starog kontinenta“.

Talijan Denny Zardo vozeći prototip «Osella PA 20/S 3000 BMW» ostvaruje prvi  rekord dulje staze u vremenu  2.15,338 minuta prosjekom 133,03 km/sat koji se zadržao sve do jubilarne 30. utrke.

Osam godina star rekord  kao čestitku organizatorima za jubilej obara pobjednik i višestruki europski prvak Simone Faggioli vozeći 2:12,209 minuta prosjekom 136,175 km/sat, da bi 2012. i taj „skinuo“ za pola sekunde (2:11,858 minuta).

Faggioli propušta nastup u Buzetu 2013. zbog nastupa na svom nacionalnom prvenstvu i obrane naslova, no vraća se jednoj od najljepših europskih staza 2014. godine i ponovo vozi najbrže.

Rekord 2:11,661 minuta prosjekom 136,742 km/sat i danas je apsolutni i čeka neki novi pokušaj.

Slavljenici na najvišem tronu izmjenjivali su se iz godine u godinu: 2003. Denny Zardo (Italija), 2004. Andrea De Biasi (Italija),  2005. Simone Faggioli (Italija), 2006. Milan Svoboda (Češka), 2007. Fausto Bormolini (Italija), 2008. Lionel Regal (Francuska), 2009. Renzo Napione (Italija) i 2010. Vaclav Janik ( Češka), pa opet  2011. i 2012. Simone Faggioli, što ponavlja i 2014. godine, time i trenutno nedostižni četverostruki pobjednik u 14 godina europskih vožnji.

Čeh Miloš Beneš pobjeđuje u Buzetu 2013. i 2015.godine, da bi prošlogodišnja pobjeda, nakon neizvjesne „borbe“ s kišom završila pobjedom Talijana Christiana Merlija.
 
Legenda staza Branko Bašić

U uspjeh manifestacije mnogi su uložili puno entuzijazma, ljubavi, volje, htijenja, upornosti i vremena. Uspješan Organizacijski odbor se godinama praktički  ne mijenja i radi u sastavu: Damir Rupena predsjednik, Valter Flego dopredsjednik, te članovi: Siniša Žulić, Branko Bašić, Marinko Krbavčić, Valmer Brenko, Gabrijela Jerman i Sanjin Paro.

Direktorsku funkciju u periodu od 1982. godine obavljali su pokojni Brativoje Antić i Aleksander Maksimović (novinar i urednik Sportskih novosti, op. a.), potom Slavko Peračković, Arsen Ulčar, Ljerka Bauman i u kontinuitetu od 1995. godine utrkom direktoruje Branko Bašić, koji je 1982. godine bio prvim pobjednikom prve buzetske utrke i nekada legenda sa staza bilježeći hrvatski rekord - 23 utrke za redom na toj odgovornoj funkciji.

 Osim što je prvi pobjednik prve buzetske utrke četiri je puta pobjeđivao u bodovanju prvenstva Jugoslavije, a čak 14 u konkurenciji Prvenstva Hrvatske.  
 
 Među inim Bašićevim suradnicima je i Marinko Krbavčić u funkciji tajnika utrke koju obavlja već 27. put.

 Vrijedi spomenuti da je Arsen Ulčar dva mandata bio članom FIA Komisije za brdske utrke, a da ga je od prije tri godine naslijedio Sanjin Paro.

 Ne treba smatnuti s uma da je u periodu od 1999. do 2001. godine trostruki europski prvak na brdu bio naš dubrovački gospar Niko Pulić, što je na neki način doprinijelo priznavanju Buzeta i mogućnosti da se hrvatska utrka uvrsti u europski kalendar.
 
 Upravo se u Buzetu 2013. godine odlučila titula prvaka Europe još jednog hrvatskog asa. Tomislav Muhvić iz Gerova ostvario je rezultat karijere i postao prvakom Kategorije I.

Elitni „Klub 12“

Pred nama je novi spektakl kakvog na ovim hrvatskim prostorima već priznatim širom Europe znaju prirediti samo – Buzećani.
                      
Svih ovih 36 godina za nama prvo početkom, a potom sredinom  rujna  u pitoresktnom istarskom gradiću Buzetu osjeti se nešto „divlje u zraku“.

Nagovještaj je to nečeg izuzetno važnog, značajnog, veličanstvenog.

Počne odbrojavanje dana, a malo zatim i sati.

Oktanskim zanesenjacima ovog podneblja posebnost  je okupljanje europskih automobilističkih asova na već legendarnoj buzetskoj brdskoj stazi.

Ime je dobila po skromnoj mjesnoj svetkovini koja je proteklog desetljeća izrasla u višetjednu manifestaciju upotpunjenu i ekskluzivnim programima poput „Petkotine“, „Subotine  po starinski“.
Buzetski „Praznik automobilizma“ daleko je više od pukog sportskog nadmetanja, turistički i gospodarski respektabilan „event“ kojem se posvećuje dužna pažnja, uz svojevremeno proglašeni status Buzeta „Gradom tartufa“ svojevrstan brend ovog istarskog gradića.

I ove nedjelje na dionici prometnice od Buzeta prema Cerovlju,  što jednom godišnje na dijelu od „Mosta“ do „Peničići“ koji je već poodavno ušao u legendu,  posluži za automobilističku stazu, mjesto nadmetanja najboljih europskih vozača, „pilota“ vrhunskih bolida, mjesto odluke prvaka „starog kontinenta“ buzetska će utrka biti u elitnom „klubu 12“ zemalja koji imaju čast i obvezu biti domaćinima FIA Prvenstva Europe na brdskim stazama, predstavljati Hrvatsku u europskom svijetu automobilizma.

 Buzetska je utrka nešto nezaboravno, ne samo događanjima i nadmetanjima na stazi gdje se s tisućinkama sekundi „bore“ vozači, već iz godine u godinu sve većem broju ovisnika dolaska i stalnog povratka upravo u Buzet gdje se „živi automobilizam“.
 
 Utrka je dio buzetske sportske i turističke priče.

 Za auto utrku u Buzetu se jednostavno – živi.