Vijest da je ŽOK Rijeka odustala od europskih natjecanja nije samo klupski problem. Perjanica riječke odbojke grca u financijskim problemima što je opći poziv za uzbunu, posebice odbojkaškim djelatnicima. Ako ŽOK Rijeka ima problema, znači da se urušava vrh odbojkaške piramide.
Željko Bradarić petnaest je godina bio pomoćnik Igoru Lovrinovu prije nego što je prije dvije godine otišao iz kluba. Prije nego što je samostalno preuzeo ekipu Kostrene, Bradarić je bio u bazi najvećih uspjeha riječke odbojke:
- Mislim da je to realnost! Nositeljice kvalitete u ŽOK Rijeka uvijek su bile domaće igračice, sada se počelo događati da cure vrlo rano odlaze van. ŽOK Rijeka i ima vrlo jaku postavu koja igra u inozemstvu, Ana Grbac, Magda Maras, Ivana Miloš, redom još uvijek mlade igračice, pa zatim Samanta Fabris, Lucija Cigić… Godinama iz Rijeke odlaze kvalitetne igračice, a zadnjih godina više ne dolaze igračice koje bi ih mogle zamijeniti. ŽOK Rijeka je kao klub uvijek stvarao igračice, a ne generacije igračica, piramida u školi odbojke nikada nije zaživjela iako je bilo generacija koje su bile vrlo uspješne, recimo, generacija Miloš, Grbac, Maras… Treba tu imati i malo sreće. Treba reći da puno novaca treba da bi se uopće ustanovila kvalitetna odbojkaška škola. Kada pogledate koliko kadetskih i juniorskih termina tjedno ima ŽOK Rijeka, postaje jasno kakvi su uvjeti za razvoj mladih igračica. Bilo je sreće da se znala pojaviti jedna generacija, sada toga više nema, kaže Bradarić.
Lakše se ide van
- Danas se puno lakše odlazi van, gdje su cijene drastično pale. Cure danas odlaze vani da bi igrale za tisuću, tisuću i pol eura mjesečno. Njima je dovoljno, nešto dobiju i nauče jezik. Petnaestak naših cura igraju u Francuskoj, gdje nema velikih plaća, ali su redovite. Tamo ugovore potpisuju klubovi, savezi i igračice. Ako klub ne ispoštuje ugovoreno, obveze preuzima savez, kaže Bradarić.
Kakva je baza u riječkom bazenu?
- Mislim da je najveći problem što u cijeloj Rijeci imamo dvije sportske dvorane u srednjim školama, što fakulteti nemaju ni jednu dvoranu! Nama se stalno događa da se drastično smanjuje broj cura koje treniraju odbojku kada iz osnovne škole prijeđu u srednje. Jednostavno, cure nemaju gdje trenirati. Baza nije mala, ali su uvjeti takvi da se baza smanjuje kada cure postanu srednjoškolke. Zato se od stotinjak cura iz osnovne škole, svega njih dvadesetak nastavi baviti odbojkom u srednjoj školi.
Novac je ipak najveći problem?
- Nema više nigdje u Hrvatskoj klubova koji ne znam kako plaćaju igračice. Danas se za relativno mali novac, ako se odbojka uspoređuje s nogometnom, može napraviti vrhunska ekipa na nacionalnoj razini. S budžetom od 500.000 kuna godišnje danas si u vrhu ženske odbojke u Hrvatskoj. Zato kvaliteta u ligi stalno pada, većina klubova treniraju tri, četiri puta tjedno što je premalo da bi se moglo nešto više. Kod nas se obećaje puno i malo daje, što ne može dugo trajati. Ne vidim klub u Hrvatskoj koji može plaćati kao što je ŽOK Rijeka plaćala prije nekoliko godina. Ovo što se događa u ŽOK-u Rijeka nije se dogodilo preko noći.
Kako kao trener u takvim uvjetima rada održavate natjecateljsku tenziju u prvoligaškoj ekipi Kostrene?
- U Kostreni imamo studentsku ekipu. Cure studiraju i usput treniraju jer vole odbojku, vjerojatno je isto i u Grobničanu. Ja imam sreću da cure u Kostreni vole odbojku, ne znam kako je u drugim sredinama. Jasno da se isto ne ponaša cura koja došla u Rijeku, koja stanuje sama i ako ne dobije plaću na vrijeme, upadne u probleme.
